Tata, vidi bebu ispred našeg praga!
Neko je ostavio pobego bez traga.
Eh, siroče malo. Kakva je to mama?
Kako će kroz život nejaka i sama?
Hajde da je uzmemo, srce mi se slama.
Mene jednu imate tužna sam i sama.
Vidi što je cakana, malo slatko luče
stisla male pesnice, pa sve na nas guče.
I kuca mi je žao kad je bace tako,
ali zašto malu bebu pojasni mi tajko
Kako mame mogu tako loše biti?
Kakva ću ja mama kad porastem biti?
Ti si dobra curica, plemenitog srca
kao svaka zraka onog žarkog sunca!
Najbolja na svetu bićeš, dušo, mama
uzećemo bebu, nećeš biti sama.
Ah tako sam srećna, sad je moja seka,
kako tapše ručicama, raduje se smeška
I mami će se dopasti, ona voli decu,
paziću je kao mog plišanoga mecu.
Autorka Nelly Poerich
Pesma iz knjige za decu RAZGLEDNICA ŠUMARLUKA
strogo zabranjeno svako kopiranje i postavljanje na druge kanale
Malena sedi sa mamom i tatom dok beba spava na krevetu pored nje kuca i priča sa mamom i tatom
Mamice ta te pitam nešto
ali iskreno iz reca mi odgovoriš
zašto neke majke ostavljaju decu
na pragu tudjem i ko zna gde još
Kakve su to žene , mama,od čega im je srce?
Tata znaš li ti...Tata je miluje po glavi i kaže
Teško je odgovor na to dati Dušo..
U pola reči malena reimira
ZNAM
OD KAMENA
ETO OD ČEGA
KRAJ. TAČKA
Mama tata obećavam kad porastem biću dobra mama!
Pesmu napisala Nelly Poerich
Lektura – srpski (latinica)
Beba na pragu
Tata, vidi bebu ispred našeg praga!
Neko je ostavio, pobegao bez traga.
Eh, siroče malo… kakva je to mama?
Kako će kroz život nejaka i sama?
Hajde da je uzmemo, srce mi se slama.
Mene jednu imate, tužna sam i sama.
Vidi što je cakana, malo slatko luče,
stisla male pesnice, pa sve na nas guče.
I kuca mi je žao kad je bace tako,
ali zašto malu bebu, pojasni mi, tajko?
Kako mame mogu tako loše biti?
Kakva ću ja mama kad porastem biti?
Ti si dobra curica, plemenitog srca,
kao svaka zraka onog žarkog sunca.
Najbolja na svetu bićeš, dušo, mama,
uzećemo bebu, nećeš biti sama.
Ah, tako sam srećna, sad je moja seka!
Kako tapše ručicama, raduje se, smeška.
I mami će se dopasti, ona voli decu,
paziću je kao mog plišanoga mecu.
Završni dijalog
Malena sedi sa mamom i tatom dok beba spava.
Pored nje kuca i priča sa roditeljima:
– Mamice, da te pitam nešto,
ali iskreno iz srca mi odgovori –
zašto neke majke ostavljaju decu
na tuđem pragu i ko zna gde još?
Kakve su to žene, mama, od čega im je srce?
– Tata, znaš li ti? –
Tata je miluje po glavi i kaže:
– Teško je odgovor na to dati, dušo...
U pola reči malena prekine:
– ZNAM!
OD KAMENA!
ETO OD ČEGA!
– Mama, tata, obećavam –
kad porastem, biću dobra mama!
Autorka: Nelly Poerich
(Pesma iz knjige za decu „Razglednica šumarluka“ – strogo zabranjeno svako kopiranje i postavljanje na druge kanale)
English Translation
Baby on the Doorstep
Daddy, look – a baby at our door!
Someone left her, vanished, no trace anymore.
Oh, poor little orphan… what kind of mama’s that?
How will she go through life, so weak and all alone at that?
Let’s take her in, my heart’s breaking inside.
You have only me, and I’m lonely beside.
Look how sweet she is, such a tiny little thing,
clenched tiny fists, cooing as if to sing.
I even feel sorry for a puppy when it’s thrown away,
but why would someone leave a baby? Please, Daddy, say.
How can mothers be so cruel and unkind?
What kind of mother will I be, when it’s my time?
You’re a good little girl, with a heart so true,
like every warm ray of the sun that shines on you.
You’ll be the best mama in the world someday, my dear,
we’ll take the baby in – you’ll never feel alone here.
Oh, I’m so happy – now she’s my sister!
How she claps her hands, giggling with a twister.
Mama will love her too – she adores every child,
I’ll take care of her like my teddy bear so mild.
Closing Scene
The little girl sits with Mama and Daddy while the baby sleeps.
Next to her, the puppy, and she speaks to her parents:
– Mommy, let me ask you something,
but answer me honestly from the heart –
why do some mothers leave their children
on strangers’ doorsteps and who knows where else?
What kind of women are they, Mama? What are their hearts made of?
– Daddy, do you know? –
Daddy strokes her hair and says:
– It’s hard to give you an answer, sweetheart…
Halfway through, the little one interrupts:
– I KNOW!
OF STONE!
THAT’S WHAT THEY’RE MADE OF!
– Mama, Daddy, I promise –
when I grow up, I’ll be a good mama!
Written by Nelly Poerich
(Poem from the children’s book “Forest Postcard” – all rights reserved)