Trešti obor, grokće Ranka,
Dobro da si čitav ost’o,
No Crnja se svuda šunja,
Trešti obor, grokće Ranka,
VELA ŠARA USKRŠNJA JAJA KAO NANA KAJA
Nevenčica Nelly Poerich
VLADINI MILJENICI Autorka Nelly Poerich
Opet Vlada nešto smera
opet nešto svoje tera,
kučići mu srcu rana
njegov izbor mami mana,
prelistao sve oglase
tražeć’ kuče nove rase.
Gajio je šnaucera,
al’ on beše pravi ždera.
Morao ga drugu dati
za Tanjicom da ne pati.
Gajio je i vučjaka
dobio ga od ujaka.
Miljenik mu pravi beše,
al’ vučjaci mami greše.
Opir’o se mali Vlada
ne uspe mu kuku-jada,
pored mame sve propada.
Koga li će, misli sada?
Prodaje se Pit-bul rasa
žestok momak, borben dasa.
Žutom oglas zaokruži
da pročita drugu pruži.
“Kupiću ga!” viknu Vlada,
“Gde da nađem pare sada?!”
Gleda oglas, gleda slike
“Menjaću ga za patike.”
Ni trenutka nije ček’o
ispred mame pre utek’o,
doneo ga brže-bolje
misli: “Mama dobre volje.”
Ali ona planu pravo
kao da je pred njom đavo.
“Patike za njega dao,
što me nisi bar pitao?!”
Ljutila se dva-tri dana
odluka je njena znana.
Uze mecu svog u krilo
mami beše srcu milo.
Shvati Vlada najzad manu
Problem je u malom stanu.
Kuče svako prostor ište,
da je kuća i dvorište
bunila se ne bi mama
gajila bi ih i sama.
🌿⏰🐓🐔
Autorka: Nelly Poerich
Author: Nelly Poerich
✍️
ZALJUBLJEN SI, BATO
YOU’RE IN LOVE, BROTHER
Mali Bik:
Mamaaa… još malo da završim. Samo da složim ovu kocku.
Mama:
Vidim. Baš si se udubio.
Mali Bik:
Ako sad stanem, srušiće se.
Mama:
Razumem. Nije lepo kad se prekine nešto što gradiš.
Hajde da završimo zajedno.
Mali Bik:
Zajedno?
Mama:
Da. Ti stavi tu kocku, a ja ću ovu.
Pa ćemo lepo da sklonimo.
(slažu zajedno)
Mali Bik:
E sad je gotovo.
Mama:
Jeste. Vidi kako lepo stoji.
Hvala ti što si završio, to je baš zrelo od tebe.
Mali Bik (zadovoljan):
Mogu sutra opet?
Mama:
Naravno. Sutra nastavljamo.
Tvoje stvari te čekaju, ništa se ne gubi.
Mali Bik:
Dobro… onda idemo.
💡 Zašto ovo radi kod Bika:
Bik ne voli nagle prekide
treba mu vreme da završi
sigurnost da se ništa ne gubi
miran ton = saradnja
👉 Kod Bika nikad ne ide: „Sad odmah, ostavi to!“
Ide: „Završi, pa polako idemo dalje.“
Bik dete voli mir, sigurnost i dodir. Njegove igre su sporije, ali duboke.
kocke, lego (bez žurbe)
slaganje tornjeva, kućica
drvene igračke, puzzle (veće, ne previše sitne)
➡️ Važno mu je da završi ono što je počeo.
plastelin, glina, testo
bojenje, crtanje, lepljenje
sečenje i pravljenje (uz pomoć odraslog)
➡️ Bik voli dodir i materijal – rukama uči.
kuvanje, prodavnica, porodica
briga o lutki ili plišanoj igrački
„pravimo kuću“, „čuvamo bebu“
➡️ Ovo mu daje osećaj sigurnosti.
kopanje u pesku
sedenje na travi, skupljanje kamenčića
zalivanje biljaka
➡️ Bik voli prirodu i ritam, ne jurnjavu.
igre na brzinu
nagla prekidanja
takmičenja „ko će pre“
stalno menjanje pravila
Kod Bika ne ide:
„Hajde brzo, ajmo dalje!“
Ide:
👉 „Završi to, pa ćemo polako dalje.“
Bik dete nije sporo — ono je temeljno.
Kad mu daš vreme, dobiješ mirno, stabilno i zadovoljno dete.
Mali Ovan:
Mamaaa, još malo! Samo još jedna trka!
Mama:
Vidim da ti je baš lepo i da imaš snage kao mali lav.
Mali Ovan:
Imam! Ja sam najbrži! Vruuuum!
Mama:
Znam. I baš zato sad pravimo pauzu, da bi sutra opet mogao da budeš najbrži.
Mali Ovan:
Ali ja hoću sad!
Mama:
Razumem. Teško je stati kad ti je zabavno.
Hajde ovako – još deset skokova, pa idemo da se smirimo.
Mali Ovan:
Deset? Ja mogu dvadeset!
Mama (uz osmeh):
Znam da možeš. Ali mama kaže deset.
Ti skoči, ja brojim.
(dete skače, mama broji)
Mama:
Deset! Bravo!
Vidiš kako si jak kad slušaš i sebe i mamu.
Mali Ovan (zadihan, ali ponosan):
Ja sam pobedio?
Mama:
Jesi. Pobedio si sebe.
Sad idemo da se odmorimo, šampione.
Detetu u znaku Ovna najviše „leže“ igre koje troše energiju, imaju akciju i daju osećaj pobede, ali bez dugog čekanja i komplikovanih pravila. Ovan je dete pokreta – ako stoji predugo, nije mu dobro
Evo igara koje mu prirodno odgovaraju:
jurcanje, „žmurke“, trke (ko će prvi)
preskakanje prepreka, penjanje, tobogani
lopta (šutiranje, bacanje, gađanje cilja)
👉 Ovan voli da krene odmah i da vidi rezultat.
superheroj, vitez, vatrogasac, policajac
„spašavanje“, borba protiv „zmaja“, zamišljeni izazovi
👉 Važno: da ima misiju i da je „on taj koji pokreće“.
kocke, lego, pravljenje tornja pa rušenje
pravljenje staze za autiće, pa „trka“
👉 Ovan obožava akcija–reakcija igre.
bacanje obruča, gađanje mete
mini-takmičenja (ali kratka!)
👉 Ne voli duga pravila – jedno pravilo, jedan cilj.
preduge mirne igre
slagalice koje traju „u beskraj“
igre gde mora dugo da čeka red
Ovnu ne treba gasiti energiju, već je kanalisati.
Bolje je reći:
👉 „Hajde da se istrčimo pa ćemo posle crtati“,
nego tražiti da odmah miruje.
Draga moja dečice,
eto vaše Nevenčice,
da se s vama druži,
da vam ruku pruži.
Deca se u igri
naljutiti znaju,
pa se kući posle
zaplaču i kaju.
Drugarstvo je lepo,
samoća baš nije,
pogotovo s mraka
kad se šunja, krije.
I zato treba znati
pokajanje dati,
jer se dobro delo
kad-tad dobrim vrati.
Ne zatvaraj vrata
kao od vraga s traga,
jer se u nevolji ne zna
čija je ruka vredna blaga.
I zato poslušajte
vašu prijateljicu Nevenčicu:
Prijateljstvo je kao slikarsko platno,
zato pazite kako nanosite boje,
da se ne razliju u sliku
od koje ćete sutra sklanjati glavu.
✍️ Nelly Poerich
Draga moja deco, velika i mala,
koliko ste u životu rekli hvala?
Zahvalan biti – velika je stvar,
jer zahvalno srce je Božiji dar.
Kad se srce zatvori, tu ljubavi nema,
u bolu se grči, besni, gubi, ne ljubi.
Kad se ruka stisne u tvrdu pesnicu,
spremna je da pukne na svaku sitnicu.
Škrtari, grči se, laže i vara,
pa je prozovu: „To je zla para.“
Kad se ruka stisne u pesnicu,
tu ni ljubavi, ni dara nema.
Sve se grči,
besni,
gubi,
ne ljubi.
Pesnica ne može da primi,
ne može da da,
ne zna za zagrljaj,
niti za dar.
A široka ruka je puna ljubavi.
Ona daje – i zato dobija.
Ona pomaže,
miluje,
gradi.
Otvorena ruka donosi prijatelje,
mir i radost.
Stisnuta pesnica ostaje sama.
Zato u životu biraj
draga moja deco velika i mala
otvoriti ruku –
i svet će ti otvoriti dlan.
i ostvariti svaki vaš san
i biće i ljubavi i para i dara