DECA U BLAGO KOJE SE LJUBAVLJU GOMILA

Decu volite naročito, jer ona su bezgrešna kao anđeli i žive da bi nas razdragala i usrećila; ona žive zarad čišćenja srdaca naših, kao neki putokaz za nas. Teško onome ko uvredi dete.. Eto, prošao si pored malog deteta, prošao si ljut, sa ružnom rečju, sa ozlojeđenom dušom; i nisi možda ni primetio dete, ali je ono tebe vidjelo, i lik tvoj, ružan i zao. Možda je ostao u njegovom slabačkom i nezaštićenom srdašcu. Ti to ne znaš, međutim, možda si već time bacio rđavo seme u njegovu dušu, a to seme će možda i porasti, a sve stoga što se nisi uzdržao pred detetom, jer u sebi nisi odgojio pažljivu i djelatnu ljubav. F.M.Dostojevski
Editorial Review "Razglednica šumarluka" is a gentle and charming children’s book, where the whisper of leaves, the scent of pines, and the cheerful chatter of forest friends blend into a magical tale. With vivid illustrations and warm storytelling, it invites readers—both young and old—to pause, listen to the forest, and discover its hidden joys. A story that stays in the heart like a postcard from childhood.

RAZGLEDNICA ŠUMARLUKA by Nevenka Nelly Poerich (knjiga pesama za decu)

🌸„Svetionik Klara i mama – Moduliraju izreke“ 🌸🌸The Lighthouse – Klara and Mom🌸🌸Fyren – Klara och mamma🌸- Autorka Nelly Poerich

✨ 🌸 🌸 🌸 U povratku iz škole Klara je sve vreme razmišljala o izreci: „Ne bacaj bisere pred svinje.“ Njen najbolji drug Krsta joj je to...

Recenzija redakcije za knjigu „Razglednica šumarluka” (Autorka: Nelly Poerich)

📚„Razglednica šumarluka”🎨 je nežna, topla i duhovita knjiga za decu, u kojoj se šapat lišća, miris borova i veseli žamor šumskih junaka pretaču u čarobnu priču. 🌸Nelly Poerich, već prepoznata po slikovnicama „Našali se pače malo”, „Mama stroga kao baba roga”, „Đole stari jazavičar”, „Baka Ranka krije pare” i astrološkoj knjižici za decu „Rođendanac” (sve objedinjene u ovoj knjizi), kao i po romanima „Odlučna da uspe”, „Ona koju valja slušati” i „Ljubav poverena odozgo”, ovde ponovo pokazuje svoju prepoznatljivu mekoću izraza i vedar humor. Likovi su razigrani i bliski deci, a priča nosi mirnu, ali snažnu poruku o prijateljstvu, dobroti i lepoti prirode. Kroz stihove i nežne ilustracije, knjiga poziva male i velike čitaoce da zastanu, oslušnu šumu i otkriju njene skrivene radosti. 🌸Ovo je delo koje se ne zaboravlja — prava razglednica iz detinjstva koju nosimo u srcu. Editorial Review 📚"Razglednica šumarluka" is a gentle and charming children’s book, where the whisper of leaves, the scent of pines, and the cheerful chatter of forest friends blend into a magical tale. With vivid illustrations and warm storytelling, it invites readers—both young and old—to pause, listen to the forest, and discover its hidden joys. A story that stays in the heart like a postcard from childhood. Recenzija II – “Razglednica šumarluka” autroke 🌸Nelly Poerich 🌸Nevenka J. Nelly Poerich je prepoznatljivo ime u literaturi za decu. Član je Književne zajednice Jugoslavije, a svoj književni put započela je slikovnicom Našali se pače malo (1996). Kasnije je objavila i astrološku knjižicu "Rođendanac "(2003), kao i tri romana: Odlučna da uspe, Na koju valja slušati i Ljubav poverena odozgo. Pisati za decu, po definiciji Duška Radovića, znači pisati kao za odrasle – samo mnogo bolje. Nela u ovoj oblasti stvara iz čistih umetničkih razloga, unoseći toplinu, humor i maštovitost u svaki stih. Za razliku od mnogih, Neli ne prilazi književnosti za decu iz komercijalnih razloga, niti da bi “popunila vreme”, već iz iskrene stvaralačke potrebe. Njena poezija ne govori samo o „tropskoj šteti” niti se oslanja na defanzivan stav prema savremenim medijima, već nudi bogatstvo mašte, igru, toplinu i radost. Neli ima dar da svako životinjsko ili prirodno biće prikaže kao živopisnog junaka, da mu udahne osobine koje decu podsećaju na ljude, a ljudima pokaže ono što im u svakodnevici promiče. Njene pesme obiluju slikama iz narodnog života, vešto uklopljenim u savremeni ritam i rimu, i uvek nose jasnu, nenametljivu pouku. Odnosi među ljudima, posebno unutar porodice, česta su tema Nelinih pesama. Ona ume da kroz vedar ton i humor dotakne i ozbiljne teme, kao u pesmama Mama stroga kao Baba Roga ili Baka Ranka krije pare. U tim stihovima se oseća iskrenost, briga i toplina. Posebnu dimenziju njenog stvaralaštva čini humor. Humor je, na neki način, ključ kojim se nenametljivo otključava dečje srce i pažnja. Neli ga koristi instinktivno – bilo u pesmama poput Mali Mirko pao s duda ili Đole stari jazavičar – uvek sa merom i toplinom. Taj humor prožima čitavu zbirku Razglednica šumarluka🐐, čineći je privlačnom i deci i odraslima. Zato mi nije teško da kažem da bih voleo da vidim sve ove stihove objedinjene u knjizi, a autorku, Nevenku Nelu Jovanović, pozdravljam srdačnom, kolegijalnom dobrodošlicom u svet poezije za decu. Ljubivoje Ršumović, pesnik

среда, 27. август 2025.

🐔 Zaljubila se ćurka (Nelly Poerich)



🐔 Zaljubila se ćurka

(Nelly Poerich)

Zaljubila se ćurka
u komšu ćurana,
ćurliče li, ćurliče
svakog božjeg dana.

🐔Ograda visoka,
da preleti njemu –

pentrala se, pentrala
po trnovom tremu.

🐔Gledala ga s visine

da je želja mine,
ali vraga, s mraka
čuran drugu ždraka.

🐔Zavede se ćurka,
zamalo da pade –
s kim sad da podeli
te ljubavne jade?


🐔Na metar od nje
nacrta se svraka:
„Čuran te ne gleda,
pućićeš od jeda!“

🐔Čuj, čuran se zaneo

ćurkom duplo mlađom,
cakanijom, sočnijom
i nadasve slađom.

„Ti ćeš da mi kažeš,
alapačo kraja!
Tamo ti je strašilo,
neka ga nek’ paja!“

🐔Hahaha – ćurka reče,
pa se sama smeje:
„Takve jufke ćurke
po pijaci greje!“

















🦆 „Pačija škola“ – Jovan Jovanović Zmaj

 🦆 „Pačija škola“ – Jovan Jovanović Zmaj





"Jeste l' culi, kumo,

Verujte, bez sale -

Otvara se skola

Za pacice male.

 

🦆Tako je i bilo,
Verujte, bez sale -
Otvorila se skola
Za pacice male.




Svi pacici dosli,
Na skamijam' stoje;
Stari patak metno
Naocare svoje.



🦆
Sve ih je upiso
U katalog, male,
Pa ih je prozivo -
Verujte, bez šale.
🦆
Pa se onda setio
S ozbiljnošću krutom;
Učio ih, učio
I knjigom i prutom.

Učio ih, učio
Od srede do petka,
Al' se nisu odmakli
Dalje od početka.
🦆
Nije bilo uspeha
Učiteljskom trudu,
Cela muka njegova
Ostade zaludu.
🦆
Nista vise ne nauci
Pacurlija ta,
Nego sto je i pre znala:
Ga, ga, ga, ga, ga!

JOVAN JOVANOVIĆ- ZMAJ - Biografija i dečje stvralaštvo

 


Poreklo i školovanje

  • Rođen je u Novom Sadu 1833. godine u uglednoj porodici.

  • Školovao se u Novom Sadu, Halašu i Požunu, studirao pravo u Pešti, Pragu i Beču.

  • U Beču je upoznao Branka Radičevića, koji mu je postao pesnički uzor, kao i Svetozara Miletića i Đuru Jakšića.

Rad i porodica

  • Po povratku u Novi Sad 1860, postaje saradnik Miletića i službenik u magistratu.

  • Tamo upoznaje Ružu Ličanin, kojoj posvećuje ciklus pesama „Đulići“.

Književni i javni rad

  • Pokreće časopis „Javor“ i satirični list „Komarac“.

  • U Pešti radi u Matici srpskoj i kao nadzornik Tekelijanuma.

    1. pokreće satirični list „Zmaj“, po kome je i ostao prepoznatljiv.

  • Imao je čak 398 pseudonima (!).

Medicinska karijera i tragedija

    1. završava medicinu i započinje lekarsku praksu u Novom Sadu.

  • Ubrzo gubi suprugu i decu, što ga inspiriše da napiše zbirku tužnih pesama „Đulići uveoci“.

Smrt i značaj

  • Preminuo je 1904. u Sremskoj Kamenici.

  • Ostao je upamćen kao jedan od najvećih srpskih pesnika, naročito po dečjoj poeziji, ali i po rodoljubivim i satiričnim delima.

👉 Njegova dela se često dele na tri ključne celine:

  • Ljubavna poezija („Đulići“)

  • Elegična poezija („Đulići uveoci“)

  • Dečja poezija, zbog koje je i ostao najbliži srcima generacija.

  • Zmajevo pisanje za decu

    Jovan Jovanović Zmaj se smatra ocem srpske dečje poezije.

    • Njegove pesme za decu odlikuju se jednostavnošću, ritmom, igrom reči i toplinom.

    • Bio je prvi koji je ozbiljno shvatio dečju književnost kao poseban oblik umetnosti, a ne samo kao usputne stihove.

    • Kroz stihove je deci prenosio ljubav, moralne vrednosti, patriotizam i veru u dobro.

    • Pesme poput „Čika Jova Zmaj“, „Pčelica“, „Pačija škola“, „Bata i seka“ postale su deo kolektivnog sećanja, a mnoga deca ih i danas znaju napamet.

    • Njegov stil je vedar, duhovit, ali i vaspitno poučan – što je tada bilo veoma važno.


    List „Neven“

    • „Neven“ je Zmajev ilustrovani dečji list, pokrenut 1880. godine u Novom Sadu.

    • Bio je prvi ozbiljan časopis namenjen deci na srpskom jeziku.

    • Objavljivao je pesme, priče, zagonetke, poučne tekstove i ilustracije.

    • Zmaj je smatrao da deca zaslužuju i književnost i zabavu na svom jeziku, uz jasnu poruku o moralu, ljubavi prema porodici i domovini.

    • „Neven“ je ostavio snažan trag, jer je generacijama bio prva „škola čitanja i pisanja“ uz igru.


    Značaj

    • Upravo preko „Nevena“ Zmaj je uobličio dečju književnost u Srbiji.

    • Danas bismo rekli da je bio vizionar: shvatio je da budućnost jednog naroda zavisi od obrazovanih i srećnih mladih naraštaja.

    • Zato nije čudo što ga deca i dalje zovu Čika Jova Zmaj – kao da je i dalje njihov dobri čika koji ih uči i zabavlja kroz stihove.


🌸„Svetionik Klara i mama – Moduliraju izreke“ 🌸🌸The Lighthouse – Klara and Mom🌸🌸Fyren – Klara och mamma🌸- Autorka Nelly Poerich

✨ 🌸


🌸

🌸


U povratku iz škole Klara je sve vreme razmišljala o izreci:
„Ne bacaj bisere pred svinje.“

Njen najbolji drug Krsta joj je to šapnuo dok su se raspravljali sa devojčicom, koja je na svaku Klarinu lepu reč gledala podrugljivo, uprkos njenom nastojanju da joj objasni nedoumice iz razreda.

🌸


Čim je stigla kući, odmah je pitala mamu:

– Mama, šta znači izreka „Ne bacaj bisere pred svinje“? – zar su svinje baš tako glupe?

🌸

🌸

🌸

Mama se nasmejala:

– Hahaha, svinje su druga priča, dušo… Ta izreka znači da s nekim ljudima zaludno trošiš reči i mudre savete, jer oni to ne umeju da prime. Nekad se čak može desiti da se te reči jednog dana okrenu protiv tebe. Pamet je svima data, ali nekad zna i da zataji – pogotovo kada zavist, pakost ili mržnja nadvladaju razum. Tada ljudi reaguju po inerciji, bez razmišljanja. Nekad jednostavno nije pravo vreme da nekome kažeš nešto pametno, jer ga zaslepe ružna osećanja.

– I onda, mama? – upita Klara.

– Pametnije je odustati i zaćutati. To znači ne prosipati mudre reči poput bisera onome ko ih ne ume da primi.

– Aha… znači da treba sačekati pravi trenutak – reče Klara zamišljeno, stavljajući prst na čelo.


🌸

– Tako je, dušo moja pametna. Nije džabe rečeno „Ćutanje je zlato“. A ima i ona narodna: „Pametniji popušta“.

– Deca su mala i nežna bića – nastavi mama – i sve upijaju. Mnogo znači u kakvoj porodici odrastaju, u kakvoj sredini, jer se oblikuju poput plastelina.

– Ali plastelin nema mozak – ubaci se Klara – to je tvorevina naših ruku i mašte.

– Jeste – reče mama – ali je slično i s malim programima u ovim modernim čudesima: prime gomilu informacija bez selekcije, pa dođe do zagušenja. Zato ih treba ažurirati i osvežavati, kao što se kaže – „abdejtovati“.

– To mi je bata objasnio! – nasmeja se Klara.

🌸


– Vi ste deca ovog vremena – koliko naprednog, toliko i nazadnog. Informacije danas putuju brzinom svetlosti, a mozak ne stigne sve da složi. Pogotovo deca ne znaju da odvoje šta da prime, a šta da odbace.

– Znači, mama – opet upita Klara – Manuela se ponaša tako jer je malo „plastelin“, a malo i zastareo program? Njeni joj ne daju mobilni ni kompjuter, pa ne ume da se uklopi.

🌸


– Upravo tako, dete. Sve ove izreke nastale su mnogo pre nego što smo se mi rodili, ali i dalje nose mudrost. Samo ih treba malo „modulirati“ – prilagoditi vremenu i načinu govora.

– Modulirati? – začudi se Klara.


🌸

– Da, dušo. S decom treba pričati drugačijim tonom, na višoj frekvenciji, da ih uhvati signal. Ako ih samo kažnjavaš, braniš ili biješ – to budi bes i prkos. Takva deca postaju agresivna. A s druge strane žele i da budu deo ovog modernog vremena. To ih razdvaja i čini neskladnim.

– Znači zato je Manuela osorna i podrugljiva? – klimnu Klara.

– Tako izgleda. A ti, dušo, tu ne možeš ništa – osim da prestaneš da joj objašnjavaš sve i svašta. Pusti je da sama dođe do svojih zaključaka, kad za to dođe vreme.

– Da, mama. Sad sam se setila i jedne bakine izreke: „Ko ne želi da se menja, vole ga samo iz sažaljenja.“ Da li to znači da ja Manuelu volim iz sažaljenja?

– Pažnja je najbolji put do prijateljstva – odgovori mama nežno. – Ako ti je stalo do nje, druži se i dalje, ali nemoj pokušavati da je menjaš. Budi joj svetionik.

-

🌸🌸

🌸The Lighthouse – Klara and Mom🌸

Modulating Proverbs
Author: Nelly Poerich

On her way back from school, Klara kept thinking about a saying:
“Don’t throw pearls before swine.”

Her best friend Krsta had whispered that to her while they were arguing with a girl who looked mockingly at every kind word she tried to explain to her, despite Klara’s effort to clear up some doubts in class.

As soon as she got home, she asked her mother:

– Mom, what does the saying “Don’t throw pearls before swine” mean? – Are pigs really that foolish?

Mom laughed:
– Hahaha, pigs are another story, my dear… It means that with some people you waste your wise words and advice in vain, because they cannot accept them. Sometimes they may even turn them against you one day. Wisdom is given to everyone, my child, but sometimes that wisdom fails, it hides, especially when envy, malice, or hatred take over – the ugliest of feelings, which make some people act on impulse without much thought. Sometimes it simply isn’t the right time to say something wise to someone, because they are blinded by those negative emotions.

– And then, Mom? – asked Klara.

– It is wiser to stop scattering wise words, like pearls as the saying goes. In one word: remain silent…

– And wait for the right moment, is that what you mean? – Klara asked, pressing her finger to her forehead, deeply thoughtful for her nine years.

– Yes, my wise little one… “Silence is golden” in such moments. A wise person feels when it’s time to be silent, even if they know they are right. After all, there is also that saying: “The wiser yields.”

– Children are small and delicate beings – Mom continued – and they absorb everything. It matters a lot what kind of family they grow up in, what kind of environment surrounds them. They are shaped like modeling clay.

– But modeling clay has no brain – Klara interrupted – it is a creation of our hands and imagination.

– That’s true – said Mom – but it is similar with small computer programs in these modern wonders. They take in lots of information without selection, and sometimes they get clogged, the system crashes. Then they need to be updated, as people say today.

– Oh, I know, my brother already explained that to me! – Klara laughed.

– You children are of this time – as advanced as you are backward. Information today travels at the speed of light, and the brain doesn’t always manage to sort it all out. Especially children don’t know what to accept and what to discard.

– So, Mom – Klara asked again – does that mean Manuela behaves like that because she’s a little like clay, and a little like an outdated program? Her parents don’t allow her to have a mobile phone or a computer, so she doesn’t know how to fit in?

– Exactly, my child. All these sayings were created many years before you, me, your grandmother, and grandfather were born… and they still carry wisdom. We just need to “modulate” them a little, to adapt them to the time and the way of speaking.

– Modulate? – Klara wondered.

– Yes, my dear. With children, you must speak in a different tone, at a higher frequency, so that they can catch the signal. If you only punish, forbid, or scold them – it awakens anger and defiance. Such children become aggressive. And on the other hand, even though they show stubbornness, they still want to fit into this modern time. That inner conflict makes them unbalanced.

– So that’s why Manuela is harsh and mocking? – Klara nodded.

– It seems so. And you, my dear, cannot change her. Instead, don’t try too hard to explain everything. Let her come to her own conclusions when the time is right.

– Yes, Mom. Now I remember another of grandma’s sayings: “Those who don’t want to change are loved only out of pity.” Does that mean I still love Manuela out of pity?

– Attention is the best path to friendship – Mom answered gently. – If you truly care for her, keep being her friend, but don’t try to change her. Be her lighthouse.


Švedski prevod

🌸Fyren – Klara och mamma🌸

Modulerar ordspråk
Författare: Nelly Poerich

På vägen hem från skolan tänkte Klara hela tiden på ett ordspråk:
”Kasta inte pärlor för svin.”

Hennes bästa vän Krsta hade viskat det till henne medan de grälade med en flicka som såg på varje vänligt ord hon sa på ett hånfullt sätt, trots Klaras ansträngning att förklara några frågor från klassen.

Så snart hon kom hem, frågade hon sin mamma:

– Mamma, vad betyder ordspråket ”Kasta inte pärlor för svin”? – Är grisar verkligen så dumma?

Mamma log:
– Hahaha, grisar är en annan sak, mitt barn… Det ordspråket betyder att det är meningslöst att slösa sina kloka ord och råd på vissa människor, eftersom de inte kan ta emot dem. Ibland kan det till och med hända att de orden en dag vänds mot dig. Förstånd är givet till alla, mitt barn, men ibland sviker det – särskilt när avund, illvilja eller hat tar över. Då handlar människor av bara farten, utan att tänka. Ibland är det helt enkelt inte rätt tid att säga något klokt till någon, eftersom de kan vara förblindade av de fula känslorna.

– Och sen, mamma? – frågade Klara.

– Det är klokare att sluta sprida kloka ord som pärlor till den som inte kan uppskatta dem. Med ett ord: att tiga…

– Och vänta på rätt ögonblick, är det det du menar? – sa Klara fundersamt och lade fingret mot pannan.

– Ja, mitt kloka barn… ”Tigande är guld” i sådana stunder. En klok människa känner när det är dags att vara tyst, även om hon vet att hon har rätt. Förresten finns det ett annat ordspråk: ”Den som är klokare ger efter.”

– Barn är små och känsliga varelser – fortsatte mamma – och de suger upp allt. Det betyder mycket vilken familj de växer upp i, vilken miljö som omger dem. De formas som lera.

– Men lera har ingen hjärna – avbröt Klara – det är en skapelse av våra händer och vår fantasi.

– Ja, det stämmer – sa mamma – men det är liknande med små datorprogram i dessa moderna underverk. De tar emot en massa information utan urval, och ibland blir de överbelastade, systemet kraschar. Då måste de uppdateras, som man säger idag.

– Åh, det vet jag, det förklarade min bror redan för mig! – skrattade Klara.

– Ni barn är barn av denna tid – lika mycket framåt som bakåt. Informationen färdas idag med ljusets hastighet, och hjärnan hinner inte alltid sortera allt. Särskilt barn vet inte vad de ska ta emot och vad de ska förkasta.

– Så du menar, mamma – frågade Klara igen – att Manuela beter sig så för att hon är lite som lera, och lite som ett föråldrat program? Hennes föräldrar låter henne inte ha mobil eller dator, så hon vet inte hur hon ska passa in.

– Precis så, mitt barn. Alla dessa ordspråk skapades för många år sedan, långt innan du, jag, mormor eller morfar föddes… och de bär fortfarande på visdom. Vi behöver bara ”modulera” dem lite, anpassa dem till tiden och till sättet att tala.

– Modulera? – undrade Klara.

– Ja, mitt barn. Med barn måste man tala på ett annat sätt, med en högre frekvens, så att de kan uppfatta signalen. Om du bara straffar, förbjuder eller skäller – väcker det ilska och trots. Sådana barn blir aggressiva.
Å andra sidan vill de ändå vara en del av denna moderna tid. Det sliter dem itu och gör dem obalanserade.

– Så det är därför Manuela är hård och hånfull? – nickade Klara.

– Det verkar så. Och du, mitt barn, kan inte förändra henne. Istället ska du inte försöka förklara allt för henne. Låt henne själv komma till sina slutsatser när tiden är mogen.

– Ja, mamma. Nu kom jag att tänka på ett av mormors ordspråk: ”Den som inte vill förändras älskas bara av medlidande.”
Does that mean I still love Manuela out of pity?

– Uppmärksamhet är den bästa vägen till vänskap – svarade mamma milt. – Om du verkligen bryr dig om henne, fortsätt att vara hennes vän, men försök inte att förändra henne. Var hennes fyr.

уторак, 26. август 2025.

PLANIRAO MALI MIŠA autorka Nelly Poerich

 




Planirao mali Miša,
samo kiša da se stiša.
Autobusom da se vozi,
samo mama da se složi.

Molio je mnogo puta,
al’ je često bila ljuta.
I danas je molio,
koju suzu i prolio.

Viče mama, ne da strogo,
čini mu se baš je mnogo.
Jaknicu pod mišku smot’o,
tvrdoglavko pravi post’o.

Ne pita je Miša više,
složi priču, pa joj zbriše.
Misli mama: „Vredelo je“,
misli Miša: „Uspelo je.


Stanica je iza parka,
naspram radnje strika Žarka.
Zaklonio torbom lice,
kad stigoše dve sedmice.

S kondukterom krišom prođe,
do vozača brzo dođe.
Vozik’o se celog dana,
glad mu posta vožnji mana.
Biti mali nije lako,
od muke je i zaplak’o.
Sa Petlovog na Julino,
s Labudovog na Banovo.

Da l’ još koje brdo ima?
Trolejbus se dobro cima.
„Do Zvezdare još ću stići,
ali kako kući prići?!
A šta ako mama sazna,
kakva li me čeka kazna?
Preter’o sam, sada vidim,
treba i sam da se stidim.“



🌸🥦✨BROKOLI KUPUSARIĆ - BROĆI🥦✨- Autro Nelly Poerich🌸🥦✨

🌸🥦✨


🌸🥦✨BROKOLI KUPUSARIĆ BROĆI🌸🥦✨

Vrti Nela glavicom,
lupka po tanjiru,
otpočinje priču
u svome maniru.
🌸🥦✨

Keceljica na njoj,
ružičaste boje,
po njoj male flekice,
zelenkaste boje.
🌸🥦✨

Ispred nje je brokoli,
prkosi krompiru,
kako god ih množiš –
kose se u zbiru.
🌸🥦✨

Brokoli na trpezi
traži časno mesto,
„Ustupi mi, mamice,
jede mi se često!“


🌸🥦✨

Otkud to najednom,
obrt preko noći?
Do juče si govorila:
„Kupusarić broći,
glave će ti doći!“
🌸🥦✨

„Ma ja sam se šalila,
lagi mala Nela,
kod Ninine mame
slatko sam ga jela.“
🌸🥦✨


Brokoli je hranljiv,
vitamina pun je,
imunitet jača
da povučeš čunje.
🌸🥦✨

Jede se i kuvan,
a može i sirov,
čisti organizam,
bude kao nov.
🌸🥦✨

Od brokija potaž
obožavam, mama!
Koliko je lak –
spremaću ga sama!





🐾😸MACA LENJIVICA- U ŠPAJZU DRAMA 🐾😸autorka Nelly Poerich

🐾😸 MACA LENJIVICA – U ŠPAJZU DRAMA

autor: Nelly Poerich



🐾😸


             U planinsko seoce stigla jesen prava,

svuda šuška lišće, polegla je trava.
Rodilo je voća, savile se grane,
omlatila ih Zinka, virucka sa strane.
🐾😸


Založila vatru da papriku peče,
biće puno ajvara – komšinici reče.
Domaćica vredna kao vojnik šparta,
zimu treba preživeti, daleko je do marta.
🐾😸



U špajzu svega, zimnica se sprema,
tegle pune slatka i raznoga džema.
Pod konac sve se složilo, dunjama milina,
al’ u džaku i buretu drama u tri čina.
🐾😸



Nabusiti krompir svom težinom lego,
papričicu šilju svom težinom stego.
Kiseli se babura sa sirom u kaci,
miševi izviruju, rugaju se maci.
🐾😸

Vitlaju po špajzu, jesen im je gala,
klopka s ratomirom – neslana im šala.
Sa krompira ispeli se da dohvate sira,
krastavci dremuckaju, ne daju im mira.


🐾😸

Tek što su se smelo pripremile njuške,
začuo se prasak komšijine puške.
Prestrašeni dršću od lovačkih pasa,
lavež ciku nadjača – ne trenuše časa.


🐾😸

I maca se sklupčala u ćošku kraj vrata,
zakucale kazaljke obešenog sata.
Samo Zinka ne cvika – starog je ona kova,
kad u špajz upade, ne trenu ni trena.


🐾😸


„Opet ste se navrzli na moj trud i znoj!“
s metlom ih popraši, poređa u stroj.
„Ta mene ste našli šnirati na čvor?“
neslavno se završi s miševima zbor.
🐾😸

Maca repom maše, oko nogu mota,
i ona bi na gotovo mišića da smota.
Al’ Zinka ne bi’ blaga – i njoj kaznu priši,
izlete ko furija: „Šic! napolje briši!“
🐾😸„Lenjivice jedna, ni za šipak nisi,

vratiću te tvojoj gazdarici Bisi!
Još jednom li zatajiš u lovu na miše,
pred oči mi nikad ne izlazi više!“🐾😸


🐾🐾😸 MACA LENJIVICA – PANTRY DRAMA

author: Nelly Poerich


In a mountain village autumn made its way,
rustling leaves are whispering, grass has gone to lay.
Branches bend with apples, pears, and plums so sweet,
Zinka shakes them laughing, picking fruit to eat.

She lights up the fire, peppers start to roast,
“Ajvar will be plenty,” tells her neighbor, boast.
A housewife so diligent, working like a knight,
winter must be conquered, spring is out of sight.

In the pantry treasures, jars of jam and more,
lined up neatly, shining, sweetness to the core.
Everything arranged now, order fills the scene,
but inside the barrels, drama – act fifteen!

Potatoes lie heavy, pressing peppers tight,
cheese-filled pickled peppers bubbling in the night.
Mice peek out and giggle, teasing lazy cat,
mocking Maca’s whiskers – “What a joke is that!”

Dancing through the pantry, autumn feast begins,
the trap with poison waiting – yet it never wins.
From potatoes climbing, trying to reach the cheese,
cucumbers are dozing, snoring at their ease.

Just as little noses boldly made their plan,
BANG! – the rifle echoes, fired by a man.
Frightened they start trembling, hunters’ dogs now bark,
howling, growling, chasing, scaring them to dark.

And Maca curled tightly in the corner near the door,
frozen clock hands standing, ticking nevermore.
But Zinka shows no fear – strong as steel, she stays,
storming in the pantry, anger all ablaze.

“You again, you rascals, stealing all my toil!”
with her broom she lashes, lines them up in file.
“You would dare to knot me, tie me with a cord?
But your rodent council ends in shameful word!”

Maca waves her tail now, circling Zinka’s feet,
dreaming of the mice now, tasty little treat.
But Zinka won’t be gentle – scolds her in a flash,
furious like a whirlwind: “Shoo! Away you dash!”

“You lazy little creature, not worth even a pea,
back you go to mistress Bisi – not with me!
Once again you fail me, hiding from the mice,
never cross my doorway – heed this final advice!”


🐾 MACA LATMASKEN – DRAMA I SKAFFERIET

författare: Nelly Poerich

I en bergsby kommer hösten, färgerna blir klara,
löven prasslar stilla, gräset lagt sig bara.
Grenar böjs av frukter, äpplen, päron, plommon,
Zinka skakar skrattande, fyller korg och omgång.

Hon tänder upp elden, paprikan får glöd,
“Ajvar blir det mycket!” säger hon i stöd.
En husmor så flitig, arbetar som soldat,
vintern måste klaras, våren kommer sent så klart.

I skafferiet fyllt nu, sylt och marmelad,
allt står fint i ordning, doft av dunja glad.
Allting står på rad nu, ordning, glans och frid,
men i säck och tunnor väntar drama – vilken strid!

Potatis trycker tungt nu, paprikan blir platt,
fyllda små paprikor jäser dag som natt.
Möss tittar och fnissar, retar katten lat,
Maca bara blinkar – “Ni har skojat, så är det satt!”

De dansar runt i skafferiet, festen hösten ger,
fällan full med giftet, men den lyckas ej mer.
Från potatis klättrar de, vill åt osten nu,
gurkorna små snarkar, hindrar deras klåda, hu!

Just när små nosar modigt gjort sin plan,
PANG! – ett skott från grannen, hörs i hela stan.
Förskräckta börjar darra, hundarna de skäller,
jakten blir ett kaos, ingen mus sig fäller.

Och Maca har sig rullat i hörnet vid en dörr,
klockans visare har stannat, tystnad blev dess surr.
Men Zinka visar modet – stark är hon som stål,
stormar in i skafferiet, arg och utan nåd.

“Åter är ni här nu, stjäl från mitt besvär!”
med sin kvast hon sopar, ställer upp er här.
“Skulle ni mig binda, knyta som ett snöre?
Men ert lilla rådslut slutar utan ära!”

Maca svänger svansen, snurrar Zinkas ben,
drömmer om små mössen, smaka dem som sen.
Men Zinka blir ej mild nu – skäller på en gång,
furie som en stormvind: “Ut! och spring i språng!”

“Latmask lilla kisse, ej ens värd en ärt,
till din matmor Bisi ska du nu bli sänd och bärt!
En gång till du sviker, gömmer dig för mus,
visa dig ej mera – detta är mitt brus!”