MAJKA — KRALJICA U SVOJOJ DRAMI
Put istine — borba jednog oca za decu
[Strofa 1]
Otac je došao kući sa jednostavnim planom:
„Hajde da malo napustimo grad.
Malom Luki treba seoski vazduh,
a Matijine oči će zasijati.“
Sveža jaja ujutru,
leto pod suncem,
sanjao je mir i porodicu,
verujući da su jedno.
Ali Beograd ju je zvao,
sanjala je o nečem većem,
od Berana ka gradskim svetlima,
drugi život iza vrata.
Šta god da je davao, nije bilo dovoljno,
šta god da je radio, bilo je premalo,
dok se negde iza tišine
već kovao drugi plan.
[Predrefren]
Nije znao šta ga čeka,
nije video znak,
dok je majka govorila sa majkom
i tiho povlačila granicu.
[Refren]
Majka — kraljica u svojoj drami,
sa dva mala dečaka kraj sebe.
Otac ostavljen u tuzi,
bez mesta gde bi se sklonio.
Ovo nije bajka,
ovo je istina koja je naučila da plače.
Otac se bori za svoju decu
dok godine prolaze.
[Strofa 2]
Prvo ih je ocu otela,
pa ih odvela daleko.
Kao dva mlada drveta
istrgla ih je iz njegovog sveta.
Novine su tada pisale:
„Majka otela sinove“,
i taj naslov ostao je
kao svedočanstvo svega.
Vlada je išao od vrata do vrata,
od policije do suda i štampe,
pokušavajući samo da ga čuju,
pokušavajući da pronađe pravdu.
Plakao je dok mu telo
nije počelo da nosi tugu kao kamen,
čuvao je novine kao svedočanstvo
za dan kada oni odrastu.
Tri duge godine su prolazile,
a onda se iznenada vratila,
tražeći njegov potpis,
govoreći ponovo blagim glasom.
[Strofa 3]
Dovela je dečake u Beograd,
dočekao ih je sa osmehom,
sa ručkom na stolu
i otvorenim vratima doma.
Potpisao je saglasnost za put,
ne sluteći da je to novi rastanak,
a onda ih je odvela u Švedsku,
daleko preko balkanskog neba.
[Refren]
Majka — kraljica u svojoj drami,
još jedna granica, još jedan put.
Otac gleda iz daljine,
noseći isti stari bol.
Ovo nije bajka,
ovo je istina koja je naučila da plače.
Otac se bori za svoju decu
dok godine prolaze.
[Most]
Matija je odrastao u mladića,
Luka je odrastao daleko od njegovog pogleda.
Otac je čuvao njihovo detinjstvo
kao dve zvezde u noći.
Poslao je stari novinski članak,
u nadi da će jednog dana znati:
„Nikada vas se nisam odrekao.
Nikada nisam prestao da vas volim.“
A Bog mu je dao malog Nika,
malu ruku koja ga čvrsto drži,
dok juri sa svojim malim vozićem
i čeka tatu da se vrati.
Nik se smeje kada ga vidi,
plače kada tata mora da ode,
ali dva starija dečaka i dalje žive
u uspomenama koje nosi.
[Završni refren]
Majka — kraljica u svojoj drami,
ali istina ima svoj put.
Godine mogu sakriti hiljadu tragova,
ali istina ih ponovo pronađe.
Za Matiju i za Luku,
za malog Nika kraj njega,
ova pesma ostaje svedočanstvo —
satkano od bola i istine.
[Outro]
Tamo gde se istina krije,
vredno je traganja.
Ono što nije smelo biti razdvojeno
možda će se jednog dana
ponovo spojiti.
Put istine.
Borba jednog oca za decu.
Svedočanstvo koje vreme ne može izbrisati.
Autor: Nelly Poerich
Pesnikinja: Nevenka Jovanović
SOKOJ / CISAC
Нема коментара:
Постави коментар