DECA U BLAGO KOJE SE LJUBAVLJU GOMILA

Decu volite naročito, jer ona su bezgrešna kao anđeli i žive da bi nas razdragala i usrećila; ona žive zarad čišćenja srdaca naših, kao neki putokaz za nas. Teško onome ko uvredi dete.. Eto, prošao si pored malog deteta, prošao si ljut, sa ružnom rečju, sa ozlojeđenom dušom; i nisi možda ni primetio dete, ali je ono tebe vidjelo, i lik tvoj, ružan i zao. Možda je ostao u njegovom slabačkom i nezaštićenom srdašcu. Ti to ne znaš, međutim, možda si već time bacio rđavo seme u njegovu dušu, a to seme će možda i porasti, a sve stoga što se nisi uzdržao pred detetom, jer u sebi nisi odgojio pažljivu i djelatnu ljubav. F.M.Dostojevski
Editorial Review "Razglednica šumarluka" is a gentle and charming children’s book, where the whisper of leaves, the scent of pines, and the cheerful chatter of forest friends blend into a magical tale. With vivid illustrations and warm storytelling, it invites readers—both young and old—to pause, listen to the forest, and discover its hidden joys. A story that stays in the heart like a postcard from childhood.

RAZGLEDNICA ŠUMARLUKA by Nevenka Nelly Poerich (knjiga pesama za decu)

PAMET U GLAVU, DETE Autor: Nelly Poerich

  UKLJUČI MOZAK Autor: Nelly Poerich Savetuje deda Sveta svog unuka Luku, koji svaki dan započinje uz nesnosnu buku. Deda Sveta savetuje Slu...

Recenzija redakcije za knjigu „Razglednica šumarluka” (Autorka: Nelly Poerich)

📚„Razglednica šumarluka”🎨 je nežna, topla i duhovita knjiga za decu, u kojoj se šapat lišća, miris borova i veseli žamor šumskih junaka pretaču u čarobnu priču. 🌸Nelly Poerich, već prepoznata po slikovnicama „Našali se pače malo”, „Mama stroga kao baba roga”, „Đole stari jazavičar”, „Baka Ranka krije pare” i astrološkoj knjižici za decu „Rođendanac” (sve objedinjene u ovoj knjizi), kao i po romanima „Odlučna da uspe”, „Ona koju valja slušati” i „Ljubav poverena odozgo”, ovde ponovo pokazuje svoju prepoznatljivu mekoću izraza i vedar humor. Likovi su razigrani i bliski deci, a priča nosi mirnu, ali snažnu poruku o prijateljstvu, dobroti i lepoti prirode. Kroz stihove i nežne ilustracije, knjiga poziva male i velike čitaoce da zastanu, oslušnu šumu i otkriju njene skrivene radosti. 🌸Ovo je delo koje se ne zaboravlja — prava razglednica iz detinjstva koju nosimo u srcu. Editorial Review 📚"Razglednica šumarluka" is a gentle and charming children’s book, where the whisper of leaves, the scent of pines, and the cheerful chatter of forest friends blend into a magical tale. With vivid illustrations and warm storytelling, it invites readers—both young and old—to pause, listen to the forest, and discover its hidden joys. A story that stays in the heart like a postcard from childhood. Recenzija II – “Razglednica šumarluka” autroke 🌸Nelly Poerich 🌸Nevenka J. Nelly Poerich je prepoznatljivo ime u literaturi za decu. Član je Književne zajednice Jugoslavije, a svoj književni put započela je slikovnicom Našali se pače malo (1996). Kasnije je objavila i astrološku knjižicu "Rođendanac "(2003), kao i tri romana: Odlučna da uspe, Na koju valja slušati i Ljubav poverena odozgo. Pisati za decu, po definiciji Duška Radovića, znači pisati kao za odrasle – samo mnogo bolje. Nela u ovoj oblasti stvara iz čistih umetničkih razloga, unoseći toplinu, humor i maštovitost u svaki stih. Za razliku od mnogih, Neli ne prilazi književnosti za decu iz komercijalnih razloga, niti da bi “popunila vreme”, već iz iskrene stvaralačke potrebe. Njena poezija ne govori samo o „tropskoj šteti” niti se oslanja na defanzivan stav prema savremenim medijima, već nudi bogatstvo mašte, igru, toplinu i radost. Neli ima dar da svako životinjsko ili prirodno biće prikaže kao živopisnog junaka, da mu udahne osobine koje decu podsećaju na ljude, a ljudima pokaže ono što im u svakodnevici promiče. Njene pesme obiluju slikama iz narodnog života, vešto uklopljenim u savremeni ritam i rimu, i uvek nose jasnu, nenametljivu pouku. Odnosi među ljudima, posebno unutar porodice, česta su tema Nelinih pesama. Ona ume da kroz vedar ton i humor dotakne i ozbiljne teme, kao u pesmama Mama stroga kao Baba Roga ili Baka Ranka krije pare. U tim stihovima se oseća iskrenost, briga i toplina. Posebnu dimenziju njenog stvaralaštva čini humor. Humor je, na neki način, ključ kojim se nenametljivo otključava dečje srce i pažnja. Neli ga koristi instinktivno – bilo u pesmama poput Mali Mirko pao s duda ili Đole stari jazavičar – uvek sa merom i toplinom. Taj humor prožima čitavu zbirku Razglednica šumarluka🐐, čineći je privlačnom i deci i odraslima. Zato mi nije teško da kažem da bih voleo da vidim sve ove stihove objedinjene u knjizi, a autorku, Nevenku Nelu Jovanović, pozdravljam srdačnom, kolegijalnom dobrodošlicom u svet poezije za decu. Ljubivoje Ršumović, pesnik

уторак, 12. август 2025.

NAŠALI SE PAČE MALO/ The Duckling and Aunt Goose#autor: Nelly Poerich

 

Pače i tetka Guska/The Duckling and Aunt Goose#autor: Nelly Poerich





Našali pače malo,
na žulj guski pravo stalo.


Motalo se celog dana
oko njenog malog stana.

Posuda joj stalno prazna
za obroka sva tri razna.

Celog dana jela nije,
pa guščiće grdi, bije.


I ne sumnja na komšiluk,
sve je tanji njezin struk.
Mislila je kuda poć’,
kad će proći gladna noć.

Da joj jutro novo svane,
da joj gazda s hranom bane.
Ujutru se ona skrila,
šćućurila guščja krila.

Ko zna kakva je to sila?
Kad ugleda pače malo,
u činiju pravo stalo –
brlja po njoj, slatko hlapće
samo guta i ne žvaće.

Zapita se guska gladna:
„Šta ću jesti, JA  jadna?“
Tad raširi hrabro krila,
pače kljunom svo izbila.



Komšiluk je ceo digla,
i patka je hitro stigla.
Uplašena, ona prosto
njen je pačić modar post’o.


Dobi snagu, gaknu jako,
njen je pačić mnogo plak’o.
Zameri se s guskom strogo –
drugačije sve moglo!

Gakala je šorom jako:
Nije ona guski svako!
"Mogla mi je lepo reći,
da ga svojom grdnjom sprečim!“
Diže kljun svoj uvis jako:
„Neće moći, gusko, tako!“
Ščepa svoje pače malo
iz činije što je palo.

Na znanje mu prekor daje
dok mu okca suzom sjaje:
„Ko za tuđim loncem haje,
taj uzoran ne postaje!“







Pokunji se pače malo,
od kljucanja posustalo:
„Izvinite, tetka Gusko,
što sam vaša jela kusko!

Namami me slatko testo
što nemamo kući često.“
Ali guska, vešca ljuta,
opet svoju priču buta:

„E, tako mi guščje časti,
na moj tanjir nećeš pasti!“
Ahahahaha – 
nasmeja se slatko patka,
ne osta joj ni gram kratka:

„Ah, jaka ti guščja čast
kad okolo žickaš mast!
Vidiš ovo moje pače –
izrašće od svakog jače.

Hoću, hoću, teta Gusko,
sve na meni već je usko.
Svakog dana brže lastem,
do neba ću da polastem!“

„Čujte ovog kusog jatka –
izrašće u važnog patka!“
Tu je patka britko sreza,
kljucnu pače, pa razveza:

„Ne beči se i ne rugaj,
lepši primer deci daj!
Guščići ti svuda vršu,
kuća mi je sva u kršu.“

Zgrabi pače, svo od punča,
da ne padne veća tuča.
Pače jadno za njom pođe –
biće gadno kad kući dođe.



S pridikom će opet leći
na slamnatoj staroj vreći.
Preko nosa pačjih „tegla“
i u snu će da mu vergla:

„Šali ovde nije mesto,
ješčeš kući opet testo.
Sve dok lunjaš koje-kuda,
pačijeg mi časnog suda!“

Naučilo pače malo 
da ukrasti nije šala
zahvalilo mami patki
što mu na kriv putić stala!



                           The Duckling and Aunt Goose

A little duckling, full of cheer,
stepped on Auntie Goose’s rear.
It wandered all day all around,
near her tiny home it was found.

Her food bowl empty, not a grain,
three whole meals had been in vain.
All day long she hadn’t fed,
so her goslings got yelled at instead.

She never thought to check next door,
her waist was thinner more and more.
She wondered where she ought to go,
how to survive the night of woe.

Longing for the morning light,
and for her master’s food delight.
At dawn she hid away in fear,
folded close her wings so near.

What strange force could this be now?
She saw that duckling, oh and how—
straight into her bowl it strode,
slurping, gulping, crumbs it mowed.

The hungry goose then asked in dread:
“What will I eat? I’ll starve instead!”
She spread her wings without delay,
and pecked the duckling right away.

The neighborhood was quickly stirred,
Mother Duck had soon been heard.
Shocked to see her child in fright,
his little bill bruised from the fight.

She found her strength and quacked aloud,
her duckling sobbed, the noise was proud.
She scolded Goose with sharp reproach—
it all could’ve been solved by approach.

“You could have spoken, calm and fair,
instead of pecking everywhere!”
She raised her beak and cried anew:
“That’s not the way, dear Goose, for you!”

She grabbed her duckling from the bowl,
a lesson learned, that was the goal.
“Who covets food that isn’t his,
a model child will never be!” — it is.

The duckling bowed, so small, so meek,
from all that pecking, feeling weak:
“Please forgive me, Auntie Goose,
for tasting what belonged to you.

That sweet pastry lured me near,
we seldom have such treats, I fear.”
But the angry Goose replied,
still with haughty, heavy pride:

“By all my goosey honor’s name,
you won’t touch my plate again the same!”
The Mother Duck laughed loud and clear,
“Not a single bite you’d spare, I hear!

So much for your goosey pride,
when begging scraps from all outside.
Just look at my duckling here—
he’ll grow up strong, have no fear!

Yes, yes, Auntie Goose, you see,
my clothes are tight as they can be.
Each new day I grow and grow,
to the sky one day I’ll go!”

“Hear this cheeky little chap—
he’ll grow to be a grand old drake!”
Mother Duck cut in with haste,
gave a peck and made her case:

“Don’t scowl and don’t deride,
be a better guide with pride.
Your goslings tear the yard apart,
my house is a broken heart!”

She grabbed her duckling, plump and round,
before a bigger fight was found.
The little one just followed home,
knowing trouble soon would come.

With scolding words he’d go to bed,
on straw that poked his little head.
Over his bill her voice would glide,
even in dreams it would reside:

“Joking here is not the way,
at home you’ll have your treat one day.
So long as you roam and stray about,
that’s my ducky verdict—out!”





понедељак, 11. август 2025.

ĆURAN/ The Turkey - autorka: Nelly Poerich dvojezična #english#serbian#denmark#rusian#Italiano/franse#australian#svesen#

 

Ćuran


Niz popinu stazu
šepuri se ćuran,
nadaleko ćurliče –
život mu je buran.


U kuću kod pope
dospeo pre posta,
ni tada ne bi,
da ne skoči s mosta.
Na kamion pao
među glupe ćurke,
sad kad ih pogleda –
crvene ko bulke.


Post se bliži kraju,
smišlja bekstvo svoje,
i ćurke bi za njim –
sekire se boje.


Osvanulo jutro,
popa gladi bradu,
pa malo, malo gledi
na obližnju kladu.

I popadija dala
noževe da oštre,
na sve živo diže glas
ko za vreme smotre.


Pretrnuo ćuran,
sve ga jeza hvata,
sakrio se mučenik
iza teških vrata.


Počela liturgija,
pričest je u toku,
mora popi pobeći
u jednome skoku.


Al' ćurke ga spazile,
jurnule za njim,
te od silne prašine
posustaše sasvim.

Nagario ćuran
da umakne brže,
i ćurkama glupim
što mu propast drže.

 

Ali gospe ćurke

Nazrele mu trag

E jesi neki  ćuran

Odneo te vrag.


ENGLISH TRANSLATION – Picture Book Style

The Turkey

Down the priest’s front path,
the turkey struts with pride,
gobbling loud for all to hear –
life’s a lively ride.

He ended up at the priest’s,
just before the fast,
and never would have gotten there
if he hadn’t jumped at last.

He fell onto a lorry
full of silly hens,
and now when he looks at them –
red as poppy stems.

The fast is nearly over,
he’s plotting his escape,
and the hens would follow him –
from the butcher’s blade to shape.

Morning came, the priest
stroked his thoughtful beard,
and kept glancing at the chopping block
that everyone had feared.

The priest’s wife handed knives,
sharp and shining bright,
and shouted orders all around –
like soldiers lined for fight.

The turkey froze in terror,
chills ran down his back,
he hid behind the heavy doors,
ready for attack.

The service had just started,
the holy bread was near,
but the turkey knew he had to flee –
and leap away from here.

But the hens had seen him,
and chased him down the lane,
till dust rose high and all of them
were panting out in vain.

The turkey dashed in hurry,
escaping doom’s embrace,
and left the silly hens behind –
still guarding his disgrace.

"IGLICA ŠICA I DRUŠTVO IZ KUTIJE" / "The Knitting Needle Stitch and the Company from the Box" autorka: Nelly Poerich#serbian#english#denmark#american#australian#sveven#canada#italian#turkey

 

У кутији старој, крајчког алата, 
живела је дружина весела, златна.
 Маказе, трака и дугмад шарена, 
свака се хвали – свака је вредна. 

– "Без мене кројач не може да кроји!"
 виче маказа, испршена стоји. – 
"А ја све мерим, у цм и метар!" 
похвали се трака, зањиха је ветар! 

– "А ја сам важна кад се копча рукав,"
 промућурно рече дугме и заузе став'. 
А мала иглица, тихалица скромна,
 бори се за значај и кад је у ћошак склоне. 

Једног дана наста паника права! Девојчици хаљина поцепана, плава! На рођендан жури, а шта сад с тим? Друштво из кутије: „Хајде, то је за нас дим !“ Маказе крате, трака је мери, дугме се сјакти у пуној верзији. Али ништа не држи, хаљиница пуца... Нико не зове ону танушну што штуца. Али ето спаса – тета иглу ђип у руке, увуче конац, без по муке. Шив, шив – два потеза, хаљина к'о нова! Девојчица сјаји, срећа је готова! Иглица ћути, драма се стишава, а друштво из кутије сад игли се додворава... – "Нисмо знали да баш ти све спасиш!" – "Ти си херој, ал то не нагласиш!" 🧵 Поука у стиху Игла:

Iglica što spasava stvar – Dvojezična verzija  Autorka: Nelly Poerich

U kutiji staroj, kraj krojačkog alata,
živela je družina vesela, zlatna.
Makaze, traka i dugmad šarena,
svaka se hvali – svaka je vredna.




– "Bez mene krojač ne može da kroji!"
viče makaza, ispršena stoji.
– "A ja sve merim, u cm i metar!"
pohvali se traka, zanjiha je vetar!

– "A ja sam važna kad se koča rukav,"
promućurno reče dugme i zauze stav'.
A mala iglica, ticalica skromna,
bori se za značaj i kad je u ćošak sklone.




 



Jednog dana nasta panika prava!
Devojčici haljina pocepana, plava!
Na rođendan žuri, a šta sad s tim?
Društvo iz kutije: „Hajde, to je za nas dim!“



 

Makaze krate, traka je meri,
dugme se sja u punoj verziji.
Ali ništa ne drži, haljinica puca...
Niko ne zove onu tanušnu što štuca.


 

Ali eto spasa – teta iglu đip u ruke,
uvuče konac, bez po’ muke.
Šiv, šiv – dva poteza, haljina k’o nova!
Devojčica sija, sreća je gotova!

But here came help — the aunt grabbed the thread,
took the small needle, and calmly said:
'Stitch, stitch' — just a flick and a zip —
the dress was fixed in just a quick whip!

 


Iglica ćuti, drama se stišava,
a društvo iz kutije sad igli se dodvorava...
– "Nismo znali da baš ti sve spasiš!"
– "Ti si heroj, al’ to ne naglasiš!"

The needle said nothing, just kept her calm,
while the others felt the loss of their charm.
"We didn’t know that *you* would save the day!"
"You’re a true hero — but don’t show off that way!"

 

🧵 Pouka u stihu:
Ne meri se vrednost po veličini,
već šta ko čini u tišini.
Sitnice su vredne, život znače —
opasna si iglo, junače!

🧵 Moral in Rhyme:
Don’t measure worth by how big or grand —
but by the quiet work at hand.
The smallest things can carry might —
like a little needle saving the night!


Mudrost igle
autorka: Nelly Poerich

Teško je naći iglu u plastu sena — ali baš te sitnice menjaju svet.
Ona je mala, tanka, gotovo nevidljiva — ali nosi snagu lečenja, spasenja i zakrpe.

Ona ima uši — sve čuje.
Ona ima oko — sve vidi.
Ona zna da sašije, zna da zaboli, zna da spasi.
Kad je ne primetiš, a jurcaš nemarno – zna i da ubode.

Mala kao zvezda, a važna kao sunce.
Ona imitira, provocira, ponekad živcira…
Ali sve to samo da bi pokazala — da male stvari ne treba potcenjivati.

Zato uvuci konac.
Zakrpi ono što puca – i na košulji, i u duši.
Ne povodi se šiljkom očiju kada te neko naljuti.

Mudrost igle nije u njenom špicu.
Nego u njenoj malenkosti koja se ne razmeće onim što zna, već to deli – nežno, nevidljivo, ispravljajući svet.

In an old box, near the tailor’s gear,
lived a merry gang, held so dear.
Scissors, tape and buttons so bright —
each one claiming they’re the light.

"Without me, no tailor can snip or sew!"
cried the scissors with a boastful show.
"And I measure each inch, both big and small!"
said the tape, swaying tall.

"And I’m most needed when sleeves need a clasp!"
said the button with a clever gasp.
And the little needle, humble and shy,
was pushed aside, no one asked why.

 One day came panic — oh what a sight!

The girl’s dress tore, a lovely blue light!
She had a party, needed to go...
"We can fix this!" the tools said with glow.

Scissors cut neatly, tape made a guess,
buttons were shiny, dressed for success.
But nothing held firm — the dress still tore...
and the quiet needle they all ignored.

But here came help — the aunt grabbed the thread,
took the small needle, and calmly said:
'Stitch, stitch' — just a flick and a zip —
the dress was fixed in just a quick whip!

 


недеља, 10. август 2025.

DVE BUBE NA SEMAFORU Autor: Nelly Poerich / komponovana pesmica

 

DVE BUBE NA SEMAFORU
Autor: Nelly Poerich


Dve bube na semaforu
milele su iz dosade,
kad u zvižduk policajca
posred zebre crna pade.


Od najezde mnogih stopa
pritaji se, krilca skupi;
žuto svetlo li zataju
auto će da je lupi.
-Od najezde mnogih stopa
pritaji se krilca skupi.
Žuto svetlo trep trep trepće 
auto da će me lupi!
Joooj!
Autor: Nelly Poerich





Dve bube na semaforu
milele su iz dosade,
kad u zvižduk policajca
posred zebre crna pade.

Od najezde mnogih stopa
pritaji se, krilca skupi;
žuto svetlo li zataju
auto će da je lupi.
-Od najezde mnogih stopa
pritaji se krilca skupi.
Žuto svetlo trep trep trepće 
auto da će me lupi!
Joooj!



na crveno buba jurnu –
nema spasa od užasa;
devojčica pudlu vodi,
skok u krzno, tu je šansa.

Da ne sklizne s duge dlake,
pecnula je dva-tri puta,
pa pešački prelaz pređe –
živa, prava, netaknuta.

Druga buba, kad je spazi,
odozgo se vešto baci;
semafori namignuše,
kad ih pudla s leđa zbaci.

KOZA I ŽUĆA GOAT AND ŽUĆA/ author: Nelly Poerich

autor: Nelly Poerich


Zalutala koza
u malinje zrelo,
da je Šarov ne vide –
obrsti ga celo.

Lajao je na nju,
ko skakavac skako,
da doskoči kozi –
ne može baš svako.



Dovitljiva, mudra,
uvek nađe odraz
da do sočnih malina
obezbedi prolaz.




Džilitne se rogom,
prepade ga, skoči,
te mu busen dopade
s prašinom u oči.






Al’ Šarov – lisac stari –
uspe kozu nadmudriti;
snažno lanu, dozva gazdu,
a on štapom krenu tući.




Bi mu žao negde koze,
pa poturi svoja pleća;
promaši ih ljuta šiba –
zbog sirotih vreća.

Naslagane behu puste,
da ih gazda vozi;
pa se dobro nađoše
i Žući i Kozi.


GOAT AND ŽUĆA
Author: Nelly Poerich

A goat wandered off
into ripe raspberries,
hoping old Šarov wouldn’t see
and eat them all completely.

He barked at her,
leapt like a cricket,
to outsmart a goat –
not everyone can do it.

Clever and wise,
she always finds a way
to reach the juicy berries
and clear herself a stay.

She leapt with her horns,
startled him, sprang,
and a clod of earth
with dust hit his eyes.

But Šarov – the crafty old fox –
managed to outwit the goat;
he barked loudly, called the master,
who came with a stick to smite.

Yet he somehow felt sorry,
and put his back in the way;
the angry whip missed its mark –
for the poor little sacks.

They were piled and waiting
for the master to load,
so they proved a blessing
for Žuća and the Goat.







субота, 9. август 2025.

🌸✨VIDI, VIDI ŠICE ŠTO SE PRAVI VAŽNA🌸✨ /Well, well, Stitchy 🌸✨— acting all important! Autorka Nelly Poerich



 


Vidi, vidi Šice — što se pravi važna!
— Ćuti, puže, pih-pih-pih…
— Pravi si brljavko!
— Čuvaj kuću na leđima,
ti mali slinavko!
— Kuća mi je teško breme,
osuđen sam pravo
da je vučem svud po svetu
da bih u njoj spavo.
— Pih, goljavko, briga tebe
šta ti je u glavi,
šumski luzer navikao
da gluposti pravi.
— Boc! Boc! Boc!
Iglica ga bocnu,
puž se sklupča bolno,
rogićima škljocnu.
Iglica se povuče
u vunicu svoju —
nisu svima uvek
daščice na broju.
Glava mudri znanjem,
od gluposti sklanja —
moja je malenkost
važna poštovanja.

English translation:

Well, well, Stitchy — acting all important!
— Oh, be quiet, slug, pfft-pfft-pfft…
— You’re such a messy fellow!
— Carry your house on your back,
you little slimy guy!
— My house is a heavy burden,
I’m truly condemned
to drag it all over the world
just so I can sleep inside it.
— Hah, shell-less one, you don’t care
what’s in your head,
a forest loser, used to
making nonsense.
— Poke! Poke! Poke!
The needle jabbed him,
the slug curled up in pain,
his little horns clicked.
The needle withdrew
into her ball of yarn —
not everyone always
has all their planks in place.
A head full of wisdom
moves away from foolishness —
my small self

is worthy of respect.