DECA U BLAGO KOJE SE LJUBAVLJU GOMILA

Decu volite naročito, jer ona su bezgrešna kao anđeli i žive da bi nas razdragala i usrećila; ona žive zarad čišćenja srdaca naših, kao neki putokaz za nas. Teško onome ko uvredi dete.. Eto, prošao si pored malog deteta, prošao si ljut, sa ružnom rečju, sa ozlojeđenom dušom; i nisi možda ni primetio dete, ali je ono tebe vidjelo, i lik tvoj, ružan i zao. Možda je ostao u njegovom slabačkom i nezaštićenom srdašcu. Ti to ne znaš, međutim, možda si već time bacio rđavo seme u njegovu dušu, a to seme će možda i porasti, a sve stoga što se nisi uzdržao pred detetom, jer u sebi nisi odgojio pažljivu i djelatnu ljubav. F.M.Dostojevski
Editorial Review "Razglednica šumarluka" is a gentle and charming children’s book, where the whisper of leaves, the scent of pines, and the cheerful chatter of forest friends blend into a magical tale. With vivid illustrations and warm storytelling, it invites readers—both young and old—to pause, listen to the forest, and discover its hidden joys. A story that stays in the heart like a postcard from childhood.

RAZGLEDNICA ŠUMARLUKA by Nevenka Nelly Poerich (knjiga pesama za decu)

"MAJKA KRALJICA U SOPSTVENOJ DRAMI"/ Ovo nije bajka ovo je stvarnost spojiti neraskidivo, Autor: Nelly Poerich #sweden#serbian#english#italian#france#denmark#canada

Slikovnica/Bojanka TAMO GDE SE ISTINA KRIJE, VREDNO JE TRAGANJA Spojiti neraskidivo. „Istina u stihu: Majka, sinovi, i jedan tata“) ✍️ UVOD...

Recenzija redakcije za knjigu „Razglednica šumarluka” (Autorka: Nelly Poerich)

📚„Razglednica šumarluka”🎨 je nežna, topla i duhovita knjiga za decu, u kojoj se šapat lišća, miris borova i veseli žamor šumskih junaka pretaču u čarobnu priču. 🌸Nelly Poerich, već prepoznata po slikovnicama „Našali se pače malo”, „Mama stroga kao baba roga”, „Đole stari jazavičar”, „Baka Ranka krije pare” i astrološkoj knjižici za decu „Rođendanac” (sve objedinjene u ovoj knjizi), kao i po romanima „Odlučna da uspe”, „Ona koju valja slušati” i „Ljubav poverena odozgo”, ovde ponovo pokazuje svoju prepoznatljivu mekoću izraza i vedar humor. Likovi su razigrani i bliski deci, a priča nosi mirnu, ali snažnu poruku o prijateljstvu, dobroti i lepoti prirode. Kroz stihove i nežne ilustracije, knjiga poziva male i velike čitaoce da zastanu, oslušnu šumu i otkriju njene skrivene radosti. 🌸Ovo je delo koje se ne zaboravlja — prava razglednica iz detinjstva koju nosimo u srcu. Editorial Review 📚"Razglednica šumarluka" is a gentle and charming children’s book, where the whisper of leaves, the scent of pines, and the cheerful chatter of forest friends blend into a magical tale. With vivid illustrations and warm storytelling, it invites readers—both young and old—to pause, listen to the forest, and discover its hidden joys. A story that stays in the heart like a postcard from childhood. Recenzija II – “Razglednica šumarluka” autroke 🌸Nelly Poerich 🌸Nevenka J. Nelly Poerich je prepoznatljivo ime u literaturi za decu. Član je Književne zajednice Jugoslavije, a svoj književni put započela je slikovnicom Našali se pače malo (1996). Kasnije je objavila i astrološku knjižicu "Rođendanac "(2003), kao i tri romana: Odlučna da uspe, Na koju valja slušati i Ljubav poverena odozgo. Pisati za decu, po definiciji Duška Radovića, znači pisati kao za odrasle – samo mnogo bolje. Nela u ovoj oblasti stvara iz čistih umetničkih razloga, unoseći toplinu, humor i maštovitost u svaki stih. Za razliku od mnogih, Neli ne prilazi književnosti za decu iz komercijalnih razloga, niti da bi “popunila vreme”, već iz iskrene stvaralačke potrebe. Njena poezija ne govori samo o „tropskoj šteti” niti se oslanja na defanzivan stav prema savremenim medijima, već nudi bogatstvo mašte, igru, toplinu i radost. Neli ima dar da svako životinjsko ili prirodno biće prikaže kao živopisnog junaka, da mu udahne osobine koje decu podsećaju na ljude, a ljudima pokaže ono što im u svakodnevici promiče. Njene pesme obiluju slikama iz narodnog života, vešto uklopljenim u savremeni ritam i rimu, i uvek nose jasnu, nenametljivu pouku. Odnosi među ljudima, posebno unutar porodice, česta su tema Nelinih pesama. Ona ume da kroz vedar ton i humor dotakne i ozbiljne teme, kao u pesmama Mama stroga kao Baba Roga ili Baka Ranka krije pare. U tim stihovima se oseća iskrenost, briga i toplina. Posebnu dimenziju njenog stvaralaštva čini humor. Humor je, na neki način, ključ kojim se nenametljivo otključava dečje srce i pažnja. Neli ga koristi instinktivno – bilo u pesmama poput Mali Mirko pao s duda ili Đole stari jazavičar – uvek sa merom i toplinom. Taj humor prožima čitavu zbirku Razglednica šumarluka🐐, čineći je privlačnom i deci i odraslima. Zato mi nije teško da kažem da bih voleo da vidim sve ove stihove objedinjene u knjizi, a autorku, Nevenku Nelu Jovanović, pozdravljam srdačnom, kolegijalnom dobrodošlicom u svet poezije za decu. Ljubivoje Ršumović, pesnik

уторак, 12. август 2025.

Pače i tetka Guska/ The Duckling and Aunt Goose#autor: Nelly Poerich

 

Pače i tetka Guska/The Duckling and Aunt Goose#autor: Nelly Poerich





Našalilo pače malo,
na žulj guski pravo stalo.


Motalo se celog dana
oko njenog malog stana.

Posuda joj stalno prazna
za obroka sva tri razna.

Celog dana jela nije,
pa guščiće grdi, bije.


I ne sumnja na komšiluk,
sve je tanji njezin struk.
Mislila je kuda poć’,
kad će proći gladna noć.

Da joj jutro novo svane,
da joj gazda s hranom bane.
Ujutru se ona skrila,
šćućurila guščja krila.

Ko zna kakva je to sila?
Kad ugleda pače malo,
u činiju pravo stalo –
prlja po njoj slatko hlapće
samo guta i ne žvaće.

Zapita se guska gladna:
„Šta ću jesti, ja jadna?“
Tad raširi hrabro krila,
pače kljunom svo izbila.



Komšiluk je ceo digla,
i patka je hitro stigla.
Uplašena, ona prosto
njen je pačić modar post’o.


Dobi snagu, gaknu jako,
njen je pačić mnogo plak’o.
Zameri se s guskom strogo –
drugačije sve moglo!

Gakala je tako jako:
„Nije ona guski svako!
Mogla mi je lepo reći,
da ga grdnjom svojom sprečim!“
Diže kljun svoj uvis jako:
„Neće moći, gusko, tako!“
Ščepa svoje pače malo
iz činije što je palo.

Na znanje mu prekor daje
dok mu okca suzom sjaje:
„Ko za tuđim loncem haje,
taj uzoran ne postaje!“

Pokunji se pače malo,
od kljucanja posustalo:
„Izvinite, tetka Gusko,
što sam vaša jela kusko!

Namami me slatko testo
što nemamo kući često.“
Ali guska, vešca ljuta,
opet svoju priču buta:

„E, tako mi guščje časti,
na moj tanjir nećeš pasti!“
Ahahahaha – u smeh patka,
ne osta joj ni gram kratka:

„Ah, jaka mi guščja čast
kad okolo žickaš mast!
Vidiš ovo moje pače –
izrašće od svakog jače.

Hoću, hoću, teta Gusko,
sve na meni već je usko.
Svakog dana brže lastem,
do neba ću da polastem!“

„Čujte ovog kusog jatka –
izrašće u važnog patka!“
Tu je patka britko sreza,
kljucnu pače, pa razveza:

„Ne beči se i ne rugaj,
lepši primer deci daj!
Guščići ti svuda vršu,
kuća mi je sva u kršu.“

Zgrabi pače, svo od punča,
da ne padne veća tuča.
Pače jadno za njom pođe –
biće gadno kad kući dođe.



S pridikom će opet leći
na slamnatoj staroj vreći.
Preko nosa pačjih „tegla“
i u snu će da mu vergla:

„Šali ovde nije mesto,
ješčeš kući opet testo.
Sve dok lunjaš koje-kuda,
pačijeg mi časnog suda!“

Naučilo pače malo 
da ukrasti nije šala
zahvalilo mami patki
što mu na kriv putić stala!



                           The Duckling and Aunt Goose

A little duckling, full of cheer,
stepped on Auntie Goose’s rear.
It wandered all day all around,
near her tiny home it was found.

Her food bowl empty, not a grain,
three whole meals had been in vain.
All day long she hadn’t fed,
so her goslings got yelled at instead.

She never thought to check next door,
her waist was thinner more and more.
She wondered where she ought to go,
how to survive the night of woe.

Longing for the morning light,
and for her master’s food delight.
At dawn she hid away in fear,
folded close her wings so near.

What strange force could this be now?
She saw that duckling, oh and how—
straight into her bowl it strode,
slurping, gulping, crumbs it mowed.

The hungry goose then asked in dread:
“What will I eat? I’ll starve instead!”
She spread her wings without delay,
and pecked the duckling right away.

The neighborhood was quickly stirred,
Mother Duck had soon been heard.
Shocked to see her child in fright,
his little bill bruised from the fight.

She found her strength and quacked aloud,
her duckling sobbed, the noise was proud.
She scolded Goose with sharp reproach—
it all could’ve been solved by approach.

“You could have spoken, calm and fair,
instead of pecking everywhere!”
She raised her beak and cried anew:
“That’s not the way, dear Goose, for you!”

She grabbed her duckling from the bowl,
a lesson learned, that was the goal.
“Who covets food that isn’t his,
a model child will never be!” — it is.

The duckling bowed, so small, so meek,
from all that pecking, feeling weak:
“Please forgive me, Auntie Goose,
for tasting what belonged to you.

That sweet pastry lured me near,
we seldom have such treats, I fear.”
But the angry Goose replied,
still with haughty, heavy pride:

“By all my goosey honor’s name,
you won’t touch my plate again the same!”
The Mother Duck laughed loud and clear,
“Not a single bite you’d spare, I hear!

So much for your goosey pride,
when begging scraps from all outside.
Just look at my duckling here—
he’ll grow up strong, have no fear!

Yes, yes, Auntie Goose, you see,
my clothes are tight as they can be.
Each new day I grow and grow,
to the sky one day I’ll go!”

“Hear this cheeky little chap—
he’ll grow to be a grand old drake!”
Mother Duck cut in with haste,
gave a peck and made her case:

“Don’t scowl and don’t deride,
be a better guide with pride.
Your goslings tear the yard apart,
my house is a broken heart!”

She grabbed her duckling, plump and round,
before a bigger fight was found.
The little one just followed home,
knowing trouble soon would come.

With scolding words he’d go to bed,
on straw that poked his little head.
Over his bill her voice would glide,
even in dreams it would reside:

“Joking here is not the way,
at home you’ll have your treat one day.
So long as you roam and stray about,
that’s my ducky verdict—out!”





Нема коментара:

Постави коментар