DVA MEDEVEDA LJUTA I LIJA
Cela šuma strepi, strašna vest je stigla
dva medveda ljuta,na noge se digla.
"Jazavcu su jazbinu srušili kraj puta!-
Uzbuni ih lija podbočena ljuta.
"Haraju svud šumom tipuju i moju
moram im doskočiti s pčelama u roju."
"Kad zalegnu noću, u pećinu sklone
ustremiću ih na njih da im uši zvone."
vruj svojoj liji srce mi se steglo
Vučićima malim kuma dobro želi
hajde diži hajku il ih odmah seli.
Ni ježevi nisu bezbedni to tvrdim
iako se na njih i ja često srdim
kako šumom krenem na nekog naletim
od njihovih bodlji ko ptica poletim.
Tipuju i jelene stare samotnjake
juče sam ih prozrela sve njohove cake,
i košute merkaju, iza šuplje stene
i srne i srndaće kad parenje krene.
Nasta muk u šumi ko što davno nije
svak lukavstvo lijino u nevolji pije
samo kreja ne preza da joj jezik sveže
kad stanari šume počeše da beže.
Kud se pošli- nazad, ubio vas grom?!
Od vajkada čujete li, šuma je naš dom!?
Medevedi su opasni samo kad su ljuti
naročito kad im lija lagariju smuti.
Lija podvi rep kuva maslo grđe:
Čujete li sojku ima li šta grđe,
nabediti je lako nevino stvorenje?!
Pamtiće to ptičurino moje pokolenje.
Pamtiće i naše povikaše složno
i medvedi odnekud zabrundaše grozno
Opanjkavaš nas svuda sram te i stid bilo
nad istinom stani sad lukava silo.
Prepade se lija, dade se u kas
da potraži negde ako ima spas
U susednoj je šumi našla utočište
sada služi svima svuda milost ište.
Glasine ne miruju svuda prolaz nađu
znaju i tu medvedi ponekad da zađu
Ne dira ih niko, uvaže ko prave,
kad se kući vrate šumski spokoj slave.
Нема коментара:
Постави коментар