🦒 Žirafa Žiži
(autorska pesmica – Nelly Poerich)
U dalekoj, afričkoj sunčanoj travi,
živi žirafa Žiži— i svi misle da se važna pravi!
vrat joj je pegav i dug, tela jaka
do neba se pruža — sve do oblaka!
Svakog jutra s pažnjom posmatra svet,
od gore — visoko, kao neki povijen cvet.
„Vidim ja i ptice, i zebre i tetrebe !” —
povika Žiži, „al ne vidim sebe!”
Zebre joj uzvrati: „ Božanstven ti vrat!”,
i mene kamuflira, praveći mi hlad.
„Ja nisam visoka, to vam se čini —
ja samo ljubim sunce u visini!”
Kad deca navrate u afričku savanu
Žiži im repom maše — umilna glasa.
U njenom pogledu, nežnost ko sunce zasja,
kao da im kaže „ Deco Budite svoja — baš kao ja!”
I tako svakog dana živi između savane i grada,
među oblacima, i obroncima livada.
Srećna, što višlja od svih jeste,
ali još srećnija — što sanja, detinje snove česte.

Нема коментара:
Постави коментар