🌸NEVENČICA🌸
✨ „Nelly Poerich piše kao што joj srce nalaže – iskreno, detinje i čisto. Ako je neko poredi sa velikanima poput Čika Jove Zmaja ili Đure Jakšića, to je znak da je put kojim ide ispravan, ali njen glas ostaje jedinstven i samo njen.“
🌸"Deca su bogatstvo koje se ljubavlju gomila."Za svu decu sveta, da ih ljubav cveta!🌸Autorka Nelly Poerich
DECA U BLAGO KOJE SE LJUBAVLJU GOMILA
Decu volite naročito, jer ona su bezgrešna kao anđeli i žive da bi nas razdragala i usrećila; ona žive zarad čišćenja srdaca naših, kao neki putokaz za nas. Teško onome ko uvredi dete.. Eto, prošao si pored malog deteta, prošao si ljut, sa ružnom rečju, sa ozlojeđenom dušom; i nisi možda ni primetio dete, ali je ono tebe vidjelo, i lik tvoj, ružan i zao. Možda je ostao u njegovom slabačkom i nezaštićenom srdašcu. Ti to ne znaš, međutim, možda si već time bacio rđavo seme u njegovu dušu, a to seme će možda i porasti, a sve stoga što se nisi uzdržao pred detetom, jer u sebi nisi odgojio pažljivu i djelatnu ljubav. F.M.DostojevskiEditorial Review
"Razglednica šumarluka" is a gentle and charming children’s book, where the whisper of leaves, the scent of pines, and the cheerful chatter of forest friends blend into a magical tale. With vivid illustrations and warm storytelling, it invites readers—both young and old—to pause, listen to the forest, and discover its hidden joys. A story that stays in the heart like a postcard from childhood.
RAZGLEDNICA ŠUMARLUKA by Nevenka Nelly Poerich (knjiga pesama za decu)
Modul II – „Nemoj pa se ne boj“ U povratku iz škole, Klara je naišla na jednu ne baš prijatnu situaciju. Manuela se prepirala sa najnestašni...
Recenzija redakcije za knjigu „Razglednica šumarluka” (Autorka: Nelly Poerich)
📚„Razglednica šumarluka”🎨 je nežna, topla i duhovita knjiga za decu, u kojoj se šapat lišća, miris borova i veseli žamor šumskih junaka pretaču u čarobnu priču.
🌸Nelly Poerich, već prepoznata po slikovnicama „Našali se pače malo”, „Mama stroga kao baba roga”, „Đole stari jazavičar”, „Baka Ranka krije pare” i astrološkoj knjižici za decu „Rođendanac” (sve objedinjene u ovoj knjizi), kao i po romanima „Odlučna da uspe”, „Ona koju valja slušati” i „Ljubav poverena odozgo”, ovde ponovo pokazuje svoju prepoznatljivu mekoću izraza i vedar humor.
Likovi su razigrani i bliski deci, a priča nosi mirnu, ali snažnu poruku o prijateljstvu, dobroti i lepoti prirode. Kroz stihove i nežne ilustracije, knjiga poziva male i velike čitaoce da zastanu, oslušnu šumu i otkriju njene skrivene radosti.
🌸Ovo je delo koje se ne zaboravlja — prava razglednica iz detinjstva koju nosimo u srcu.
Editorial Review
📚"Razglednica šumarluka" is a gentle and charming children’s book, where the whisper of leaves, the scent of pines, and the cheerful chatter of forest friends blend into a magical tale. With vivid illustrations and warm storytelling, it invites readers—both young and old—to pause, listen to the forest, and discover its hidden joys. A story that stays in the heart like a postcard from childhood.
Recenzija II – “Razglednica šumarluka” autroke 🌸Nelly Poerich
🌸Nevenka J. Nelly Poerich je prepoznatljivo ime u literaturi za decu. Član je Književne zajednice Jugoslavije, a svoj književni put započela je slikovnicom Našali se pače malo (1996). Kasnije je objavila i astrološku knjižicu "Rođendanac "(2003), kao i tri romana: Odlučna da uspe, Na koju valja slušati i Ljubav poverena odozgo. Pisati za decu, po definiciji Duška Radovića, znači pisati kao za odrasle – samo mnogo bolje. Nela u ovoj oblasti stvara iz čistih umetničkih razloga, unoseći toplinu, humor i maštovitost u svaki stih.
Za razliku od mnogih, Neli ne prilazi književnosti za decu iz komercijalnih razloga, niti da bi “popunila vreme”, već iz iskrene stvaralačke potrebe. Njena poezija ne govori samo o „tropskoj šteti” niti se oslanja na defanzivan stav prema savremenim medijima, već nudi bogatstvo mašte, igru, toplinu i radost.
Neli ima dar da svako životinjsko ili prirodno biće prikaže kao živopisnog junaka, da mu udahne osobine koje decu podsećaju na ljude, a ljudima pokaže ono što im u svakodnevici promiče. Njene pesme obiluju slikama iz narodnog života, vešto uklopljenim u savremeni ritam i rimu, i uvek nose jasnu, nenametljivu pouku.
Odnosi među ljudima, posebno unutar porodice, česta su tema Nelinih pesama. Ona ume da kroz vedar ton i humor dotakne i ozbiljne teme, kao u pesmama Mama stroga kao Baba Roga ili Baka Ranka krije pare. U tim stihovima se oseća iskrenost, briga i toplina.
Posebnu dimenziju njenog stvaralaštva čini humor. Humor je, na neki način, ključ kojim se nenametljivo otključava dečje srce i pažnja. Neli ga koristi instinktivno – bilo u pesmama poput Mali Mirko pao s duda ili Đole stari jazavičar – uvek sa merom i toplinom. Taj humor prožima čitavu zbirku Razglednica šumarluka🐐, čineći je privlačnom i deci i odraslima.
Zato mi nije teško da kažem da bih voleo da vidim sve ove stihove objedinjene u knjizi, a autorku, Nevenku Nelu Jovanović, pozdravljam srdačnom, kolegijalnom dobrodošlicom u svet poezije za decu.
Ljubivoje Ršumović, pesnik
U povratku iz škole, Klara je naišla na jednu ne baš prijatnu situaciju. Manuela se prepirala sa najnestašnijim dečakom iz škole – Borkom. Padale su vrlo teške reči i sukob je postajao sve oštriji.
Klara je zastala, nemo posmatrajući. Koste nije bilo u blizini da je obavesti o čemu se radi. Tražila ga je pogledom, ali uzalud. Umesto toga, na kamionu pored puta, stariji prodavac je merenjem na staroj vagi prodavao voće i povrće.
Klarin zabrinut pogled susreo se s njegovim u letu, između dva merenja. Prišla je bliže, spremna da reaguje ako sukob izmakne kontroli. Manuela je u maloj šaci stezala kamen, a Borko je u žaru rasprave dohvatio motku bačenu pored puta.
– Ova mala osica bi posvađala dva oka u glavi – ista mati… nemoj pa se ne boj – prokomentarisao je stari prodavac. – Lepa reč i gvozdena vrata otvara.
Klara ga je pogledala kao da sve razume, ali napetost između Manuele i Borka odvlačila joj je pažnju. Htela je da priđe, ali ju je prodavac zaustavio.
– Ne, pusti ih. Po svemu sudeći, ti bi izvukla deblji kraj…
„Deblji kraj…“, ponovila je Klara u sebi i požurila kući. Teške reči i dalje su odzvanjale u njenoj glavici.
Kod kuće, mama je kuvala ručak i listala omiljeni magazin.
– Mama, mama! – povikala je Klara. – Manuela se posvađala sa Borkom! Šta misliš, da li da odemo da ih razdvojimo, ili da pozovemo njene?
– Ne, mila. Izvukle bismo deblji kraj – mirno je odgovorila mama.
– To mi je i ulični prodavac rekao…
– Lepo ti je rekao. U takvim situacijama najviše strada onaj koji je nevin.
– Ali, mama, ne možemo dozvoliti da se povrede! – zabrinuto će Klara.
– Tačno. Predlažem da pozoveš njene roditelje, ako imaš broj.
– Nemam… Oni nemaju mobilni, a fiksni retko kome daju.
– Onda, mila, pozovi razrednog starešinu. On će obavestiti njene roditelje.
– Da, tako je najbolje! – reče Klara i brzo okrete razrednog.
Posle razgovora odahnu i obavesti mamu:
– Mamice, kako si ti divna! Za sve imaš rešenje. Razredni će obavestiti njene. Nadam se da neće biti kasno.
– Ne brini, mila. Sve su to dečji nestašluci, kome neka deca više, a neka manje podležu. Ti si, hvala Bogu, pristojna i fina. Hajde sada, operi ruke i sedi da ručamo.
Dok je prala ruke, Klara upita glasno, nadvikujući se sa žuborom vode:
– Mama, šta znači „Nemoj pa se ne boj“? To mi reče onaj prodavac. I rekao je još da Manuela može posvađati dva oka u glavi – baš kao njena mama. Mora da ih poznaje, možda su i komšije.
– Verovatno… To znači, dušo, da se loši obrasci ponašanja često prenose s kolena na koleno. „Posvađati dva oka u glavi“ znači da osoba može toliko da unese razdor, da nema dalje.
– A može li ta mržnja da iščezne iz takvih ljudi? Mama, otkud tolika mržnja u njima? Može li Manuela da promeni taj obrazac?
– Mržnja proizilazi iz ličnog nezadovoljstva, nesigurnosti i raznih kompleksa. To se utisne u mlado biće, pa ono s tim raste.
– I ima li kraja tome? – zapitkivala je Klara.
– Ima, ukoliko osoba poželi da se promeni i otrgne tih obrazaca. Ponekad, nažalost, tek bolest ili nezgoda otvore oči.
– Kako to misliš, mama? Nemoj da me plašiš…
– Ne plašim te, dušo. To je realnost. Ljudi se nekad postave u ulogu Boga i prkose sudbini. A onda ih Bog na taj način prizemlji, osvesti, pa i blagoslovi kada se promene.
– To onda znači: „Nemoj pa se ne boj“…
– Da, mila moja. „Nemoj pa se ne boj“ – i tvoj anđeo čuvar uvek je uz tebe.
– Kao što si ti, mama! – povika Klara i potrča, zagrlivši je i poljubivši. – Hvala ti što si baš ti moja mama!
– Hvala i tebi što si moja ćerka, i što voliš ljude i želiš da im pomogneš.
– „Lepa reč i gvozdena vrata otvara, a lepo delo prosvećuje i blagosilja“ – to mi je rekao prodavac, a ti si samo modulirala.
– Tako je, dušo. Lepa reč je dragocena, ali kada je prati lepo delo, to je najlepša i najsnažnija sila koja ujedinjuje svet. Čovek ima važan zadatak na zemlji – a taj zadatak je mnogima najteži.
– Kao u matematici, mama? – nasmeja se Klara. – Kakav zadatak?
– Baš tako, mila. Algoritam – skup dobro definisanih misli i koraka, da bi se rešio problem i stiglo do željenog rezultata.
Modul II – “Don’t, and You Won’t Have to Fear” (EN)
On her way back from school, Klara came across a rather unpleasant scene.
Manuela was quarreling with the naughtiest boy in school – Borko.
Harsh words were flying, and the quarrel was growing sharper.
Klara stopped, silently observing.
Kosta wasn’t around to tell her what was going on. She searched for him with her eyes, but in vain.
Instead, on a truck by the road, an old vendor was selling fruit and vegetables, measuring them on his old scale.
Klara’s worried look met his gaze in passing, between two weighings.
She moved a little closer, ready to step in if things got worse.
Manuela was clutching a stone in her small fist, while Borko had grabbed a stick from the roadside in the heat of the argument.
– That little wasp could set even two eyes against each other – just like her mother… Don’t, and you won’t have to fear – the old vendor commented. – A kind word can open even iron doors.
Klara looked at him as if she understood, but the tension between Manuela and Borko drew all her attention.
She wanted to approach, but the vendor stopped her.
– No, leave them. By the look of it, you’d only come out worse…
“Worse off…” Klara repeated in her head and hurried home. The heavy words still echoed in her little thoughtful head.
At home, Mom was cooking lunch and flipping through her favorite magazine.
– Mom, Mom! – Klara shouted. – Manuela started a fight with Borko! Do you think we should go separate them, or call her parents?
– No, darling. You’d come out worse – Mom answered calmly.
– That’s exactly what the street vendor told me…
– And he was right. In such situations, the innocent often suffer most.
– But Mom, we can’t let them hurt each other! – Klara said anxiously.
– True. I suggest you call her parents, if you have their number.
– I don’t… They don’t have a mobile phone, and rarely give out their landline.
– Then call your homeroom teacher. He will notify her parents.
– Yes, that’s the best! – Klara said, quickly dialing her teacher.
After the call, she sighed with relief and told her mom:
– Mommy, you’re wonderful! You always have a solution. The teacher will tell her parents. I hope it’s not too late.
– Don’t worry, dear. These are just children’s quarrels, some are more prone to them than others. You, thank God, are polite and kind. Now go wash your hands and come eat.
While washing her hands, Klara called out loudly, raising her voice over the water:
– Mom, what does “Don’t, and you won’t have to fear” mean? That’s what the vendor told me. And he said that Manuela could set even two eyes against each other – just like her mother. He must know them, maybe they’re neighbors.
– Probably… That means, my child, that bad patterns of behavior are often passed down from generation to generation. To “set two eyes against each other” means someone can sow such discord that nothing can remain whole.
– But can that hatred ever fade away? Mom, why do some people carry so much hatred? Can Manuela change?
– Hatred comes from personal dissatisfaction, insecurity, and many complexes. They imprint themselves on a young soul, and it grows with them.
– And does it ever end? – Klara asked.
– Yes, if a person truly wants to change and break free of those patterns. Sometimes, unfortunately, illness or misfortune is what opens the eyes.
– What do you mean, Mom? Don’t scare me…
– I’m not scaring you, darling. That’s reality. Sometimes people put themselves in God’s place and defy destiny. Then God grounds them, awakens them, and even blesses them when they change.
– So that means: “Don’t, and you won’t have to fear”…
– Exactly, my dear. “Don’t, and you won’t have to fear” – and your guardian angel will always be with you.
– Just like you, Mom! – Klara cried, running to hug and kiss her. – Thank you for being my mom!
– And thank you for being my daughter, for loving people and wanting to help them.
– “A kind word can open iron doors, and a kind deed enlightens and blesses.” That’s what the vendor told me, and you only modulated it.
– That’s right, my dear. A kind word is precious, but when it’s followed by a kind deed, it becomes the greatest and strongest force that unites the world.
A human being has an important task on earth – and for many, that task is the hardest.
– Like in mathematics, Mom? – Klara laughed. – What kind of task?
– Just like in math, dear. An algorithm – a set of well-defined steps and thoughts to solve a problem and reach the desired result.
Modul II – “Gör inte, så behöver du inte frukta” (SV)
På vägen hem från skolan stötte Klara på en obehaglig scen.
Manuela grälade med skolans busigaste pojke – Borko.
Hårda ord flög, och grälet blev allt häftigare.
Klara stannade och iakttog tyst.
Kosta var inte där för att tala om för henne vad som hände. Hon letade med blicken, men förgäves.
I stället stod en gammal försäljare på en lastbil vid vägen och sålde frukt och grönsaker, medan han vägde dem på sin gamla våg.
Klaras oroliga blick mötte hans i förbifarten, mellan två vägningar.
Hon gick lite närmare, redo att ingripa om det blev värre.
Manuela höll en sten hårt i sin lilla hand, medan Borko i stridens hetta hade fått tag i en pinne från vägkanten.
– Den där lilla getingen kan få två ögon att börja bråka med varandra – precis som sin mor… Gör inte, så behöver du inte frukta – kommenterade den gamle försäljaren. – Ett vänligt ord kan öppna till och med järndörrar.
Klara såg på honom som om hon förstod, men spänningen mellan Manuela och Borko fångade all hennes uppmärksamhet.
Hon ville gå fram, men försäljaren stoppade henne.
– Nej, låt dem. Som det ser ut skulle du bara komma ut som förlorare…
”Som förlorare…”, upprepade Klara för sig själv och skyndade hem. De hårda orden ekade fortfarande i hennes lilla eftertänksamma huvud.
Hemma stod mamma och lagade lunch samtidigt som hon bläddrade i sin favorit-tidning.
– Mamma, mamma! – ropade Klara. – Manuela har börjat bråka med Borko! Ska vi gå och sära på dem, eller ringa hennes föräldrar?
– Nej, älskling. Du skulle bara dra det kortaste strået – svarade mamma lugnt.
– Det var precis vad försäljaren sa till mig…
– Och han hade rätt. I sådana situationer är det oftast den oskyldige som får lida mest.
– Men mamma, vi kan inte låta dem skada varandra! – sa Klara oroligt.
– Det stämmer. Jag föreslår att du ringer hennes föräldrar, om du har deras nummer.
– Jag har inte… De har ingen mobil och lämnar sällan ut sin fasta telefon.
– Ring då din klassföreståndare. Han kommer att meddela hennes föräldrar.
– Ja, det är bäst! – sa Klara och slog snabbt numret till sin lärare.
Efter samtalet drog hon en lättnadens suck och berättade för mamma:
– Mamma, du är underbar! Du har alltid en lösning. Läraren ska kontakta hennes föräldrar. Jag hoppas att det inte är för sent.
– Oroa dig inte, älskling. Allt det här är bara barns gräl, somliga barn är mer benägna till det än andra. Du är tack och lov artig och snäll. Tvätta nu händerna och sätt dig vid bordet.
När hon tvättade händerna ropade Klara högt för att överrösta vattnet:
– Mamma, vad betyder ”Gör inte, så behöver du inte frukta”? Det var vad försäljaren sa till mig. Och han sa också att Manuela kan få två ögon att börja bråka – precis som hennes mamma. Han måste känna dem, kanske är de grannar.
– Förmodligen… Det betyder, mitt barn, att dåliga beteendemönster ofta går i arv från generation till generation. Att ”låta två ögon gräla” betyder att en person kan så split till den grad att inget blir helt.
– Men kan det hatet någonsin försvinna? Mamma, varför bär vissa människor på så mycket hat? Kan Manuela förändras?
– Hat kommer från personligt missnöje, osäkerhet och olika komplex. Det präglas in i en ung själ, och den växer upp med det.
– Och tar det någonsin slut? – frågade Klara.
– Ja, om personen verkligen vill förändras och bryta sig loss från dessa mönster. Ibland är det tyvärr först sjukdom eller olycka som öppnar ögonen.
– Vad menar du, mamma? Skräm mig inte…
– Jag skrämmer dig inte, älskling. Det är verkligheten. Ibland sätter människor sig själva i Guds ställe och trotsar ödet. Då tvingar Gud dem ner på jorden igen, väcker dem och till och med välsignar dem när de förändras.
– Så det betyder: ”Gör inte, så behöver du inte frukta”…
– Precis, min kära. ”Gör inte, så behöver du inte frukta” – och din skyddsängel är alltid vid din sida.
– Precis som du, mamma! – ropade Klara och sprang fram för att krama och kyssa henne. – Tack för att just du är min mamma!
– Tack själv för att du är min dotter, för att du älskar människor och vill hjälpa dem.
– ”Ett vänligt ord kan öppna järndörrar, och en god handling lyser upp och välsignar.” Det sa försäljaren också, och du bara modulerade det.
– Ja, mitt barn. Ett vänligt ord är dyrbart, men när det följs av en god handling blir det den vackraste och starkaste kraften som förenar världen.
Människan har en viktig uppgift på jorden – och för många är den uppgiften den svåraste.
– Som i matematiken, mamma? – Klara skrattade. – Vad för slags uppgift?
– Just så, älskling. En algoritm – en uppsättning väl definierade steg och tankar för att lösa ett problem och nå önskat resultat.
