Iglica Šica u vunicu pobodena, kuti,
svi okolo dremkaju, niko i ne sluti.
Vickasto se ponese, pa se naglo naže,
kreće predstava na vrhu stalaže.
Podbočena, oštra, nakrivi se, jurnu,
a vunica za njom, oprezno je gurnu.
„Kud si pošla, Šico, krpljenja je dosta,
ne budi nametljiva, cinična i prosta!“
Ali Šica ne haje za klupko vunice,
zalaufana s koncima nalete na vince.
Razleteše se svi, napraviše put,
baka sklanja skute, Švrća reži ljut.
🎭🧵
Kikoće se Šica, trzalicu kači,
vunica već smatra da je muštra tlači.
Zategla za vrata o Batinu kapu,
paralica para Sekinu ešarpu.
🎭🧵
„Uhvati me ako možeš, tajno moga trika!“
Mislili ste – iglica tamo neka leva,
a iglica, majušna, veseli se, sneva.
🎭🧵
Svi se čudom zgledaše na Šicine šale:
„Gle, gle iglice, smejalice male!“
I nosić da bocne, i za nakit uši,
a i jezik probode – pa se jadan puši.
🎭🧵
Al kad zatreba svima, Šica tad zasija,
spoji rupu, zakrpi, pokaže šta prija.
Malu nit kad spoji, dom u celost vraća—
iglica je čudo, viknu mala Kaća.
I meni je pomogla da izvadim trn
malo je čeprknula šiljast je i crn
Hajde Šico u vunicu svima nam se spava
tvoja mala predstava koštala nas šava.
Napukao baki omiljeni skut
dok je domom ludovao tvoj bockasti put
Opasna je šico ta malenkost tvoja
a sad lepo uživaj do sledećeg kroja.
Šica sleže prašinu što po kući diže
s vunicom je Baka na policu diže
Pobodena osta u službi zanata
a tu nema šale nema ni inata.
KROJAČICA MALA OSTADE DA SPAVA
Нема коментара:
Постави коментар