Žabac i Žaba na oltaru
autorka: Nelly Poerich
Žabac i žaba ispred oltara,
venčanje skromno, al’ mnogo žara.
Šarmantni popac pravila čita:
“Za brak ste spremni?” – mladence pita.
Odjeknu crkvom zvanično “KRE”
da srećni klisnu u mulj što pre.
Sunce k’o ludo podnevu žuri.
Roda se smeška, alavo zuri,
do ručka jedva i pola sata.
Svatovi hrabri, ’alal im blata!
Svitac se znoji, s fenjerom cima,
osa se snašla, darove prima.
Sirotoj kreji slavuj se ruga,
gavran od svata, cuga li cuga.
Kornjača s tortom proba se dići
prečicu našla svatove stići.
Mišica svoga miškana gledi,
dugi mu brci, šmekerski sedi.
Cvrčak k’o stražar po holu šeta,
stonogi spala još jedna peta.
Leptir se klacka na rubu čaše,
vilinom konjicu društvo ne paše.
Zadrigo bumbar zunzare mami,
za mesto glista od jutra drami.
Od svoje kuće puž se ne miče,
skakavac đipa na crve viče.
na velu mlade već pe’-šest sedi.
Kuma se, svraka, gnezditi stala,
celu je mladost močvari dala.
Namešta osmeh, udvara svima,
još uvek vitku liniju ima.
Povlači kljunom šešir od tila,
žabcu i žabi zajmeći krila.
Matičar popac burme im stavi🐸💍🕊️,
bosiljkom srećne prsnu po glavi.
radoznalost i rodu od poda diže.
A tek kad joj poziv iz hitne dali,
da babica na terenu tog dana fali,
izlete usput rušeći čaše
koje se u zdravlje gostima daše.
Otpoče s ručkom slavlje tek tada,
trske na pretek, debelog hlada.
Igra se, peva, vino se toči –
u žabe plave, sanjive oči.
Ljubeći žapca bidermajer baci –
možda se baš njen posreći svraci.
“Medeni mesec mladence čeka” –
došapnu čičku šeretski Smreka.
Нема коментара:
Постави коментар