Atrija i njena čarobna lepeza
Bajkovita, komična predstava za decu
O uobraženoj princezi Atriji koja bira svog princa i srcem i glavom. Ali niko to ne vidi tako – ni ostale princeze iz susednih kraljevstava, naročito one koje su „zašle u godine“. Usamljene i u očaju, jako su ljubomorne na njenu magičnu lepezu i zavodljivost. Svi prinčevi su zaljubljeni u Atriju. Nižu se peripetije sa njenom malom družinom: mačkom Zrikom, majmunom Začikalom, Kezić Mlatkom, Klepetalom i dvorkinjom Prahijom, te neočekivanom gošćom – čarobnicom Zadom, koja dolazi na dvor da je upozori čarolijom da se ne igra tuđim srcima kao sa lutkama.
Atrijina Zlatna lepeza joj drži sreću i sve vreme je uz nju da ne poklekne.
U tom čarlamastom previranju, na dvor dolazi s juga princ Narion od Rca, kome je ona davno, u jednom proputovanju, zapela za oko. Atrija odmah prepoznaje onu ljubav koju je oduvek priželjkivala, ali glumom mu „zavara trag“ do svog probirljivog srca. Ne zadugo – sklanja štit i njihova se ljubav kruniše bajnim kraljevskim venčanjem. Zlatna lepeza joj je do kraja ostala odana.
Likovi:
Zavodljiva lepeza
Princeza Atrija
Princ Narion
Kralj Arbiter
Kraljica Likana
Dvorkinja Prahija
Tri služavke
Služavka Smiljka
Čarobnica Zada
Čarobnjak Dardarije
Dvorska luda Klepetalo
Majmun Začikalo
Mačak Zrika
Beštijski mačak Kezić Mlatko
Miševi: Komandirko, Mudrca, Gurmanko, Boemko, Pospanko, Plašljivko
Prva scena – Prva slika
🎭 Predstava: Atrija i njena
čarobna lepeza
Uvodna
špica
NARATOR:
Godinama unazad provlači se bajna kraljevska priča o uobraženoj princezi
Atriji, čija je zavodljivost premašila sva tadašnja načela o ljubavi.
Živela je u ljubičastom dvorcu sa svojim roditeljima i ostalom kraljevskom
svitom, sa kojom se uglavnom zabavljala do suza.
Obožavala je ljubav, verovala u nju, i bila ubeđena da će je jednoga dana
pronaći.
Zbog njene neodoljive lepote delovala je pomalo uobraženo, pa su ostale
princeze bile ljubomorne. Smislile su osvetu i poslale čarobnicu Zadu kod nje.
Ali, u potrazi za princem, Atriji je
pomagala njena zavodljiva zlatna, čarobna lepeza. Ona je uvek sakrivala ono
loše, a u njoj isticala najdragocenije.
Scena
1: Iznad dvorca
(Sunčevi zraci probijaju se otmeno
kroz šarene oblačke. Oblaci se gurkaju, dobacuju i šale, dok sunce pokušava da
ih obuzda. U daljini, vidi se čarobnica Zada, kako traži put uz pomoć ptica.)
OBLAČAK ŠPICASTOG NOSA:
Ha, ha, ha! Ko bi to mogao biti brži od nas? Čik pogodite!
DEBELJUCA OBLAČAK:
Pomaknite se, da ja vidim!
VIŽLJASTA OBLAČICA (gurka ih):
Hvala ti, vetriću mili! E sad ću da vam kažem, ćoravci jedni! To je glavom i
bradom ona – opaka čarobnica Zada!
ŠPICASTI NOS (uvređeno):
Neki je zovu dobra vila, ali po meni je – zla! Munje, za malo me nije
rasporila!
(Nos mu se naglo produži, a sunce
prekida raspravu.)
SUNCE:
Špicko, pomeri oštar nos, da mi ne presečeš moje zlatne zrake!
(Oblaci se smiruju, razmiču i daju
prednost suncu. Ipak, i dalje motre na nepoznatu gošću.)
Scena
2: Pred kapijom dvorca
(Ljubičasti dvorac gordo stoji,
okružen planinama i cvećem. Kod kapije se igraju mačak Zrika i majmun Začikalo.
Zrika neprestano gubi naočare, dok Začikalo skače i smeje se. Prahija, dvorska
dvorkinja, dolazi zadihana sa oklagijom.)
KRALJ (iznutra, glasno):
Neću da vidim nikog danas, nedelja je! Jeste li me čuli? Ako ste nekog zvali u
goste, odmah da odložite posetu!
PRINCEZA ATRIJA (molećivo):
Ali tata, moram da se vidim sa svojom najboljom drugaricom! Donosi mi važne
vesti!
KRALJ (odsečno):
Rekao sam i tačka! Sutra je opet novi dan!
ATRIA (ljutito):
To si namerno izmislio!
KRALJ : Sigurna sam da nije o glavu,
već o tvom razmaženom ćefu!
KRALJICA LIKANA (blago):
Pusti je, kralju. Možda su vesti stvarno važne.
KRALJ (mrzovoljno):
Ne odstupam od reči! Idem da prilegnem! I vi budite tihi, da ne primenim
disciplinske mere!
(Okreće se ka dvorištu.)
KRALJ:
Prahija! Smesta da primiriš ona dva klipana kod kapije!
PRAHIJA (uplašeno, s oklagijom):
Hoću, evo sad ću, odmah, samo da operem ruke od testa!
KRALJ (strogo):
Nema šta da pereš, odmah! Mnogo ste se razmazili!
(Prahija trči do kapije, maše
oklagijom.)
PRAHIJA:
Šta to radite, klipani?! Kako stražarite na kapiji? Zar hoćete da razgnevite
kralja?
ZRKA (uzrujano, mačijim glasom):
Ššš! Dole! Hoćeš ovom oklagijom da mi razbiješ naočare?!
(Naočare mu padaju, prednji zub se
klima. Začikalo se smeje do suza.)
ZAČIKALO (zadirkivački):
Aha-ha-ha! Vidim ja, zub ti ispada! Još malo pa nećeš moći ni miša da uhvatiš!
SCENA
3 – DOLAZAK ČAROBNICE
(Kod kapije, Začikalo i Zrika i
dalje zadirkuju Prahiju. Smeju se i prave doskočice, dok Prahija maše
oklagijom.)
ZAČIKALO (posmešljivo):
Ahaha, znamo, znamo! Ni ja više ne nasedam!
O, kako si nam lepa danas, Prahija!
Te štikle nabadače kao da su rođene za tvoje bundevaste nogice!
ZRKA (zadirkivački):
Šta ima danas za ručak, osim pite od borovnice?
PRAHIJA (strogo):
Zinje! Danas vas kažnjavam – nema ručka!
Hvatajte dalje zjale kod kapije!
(Začikalo i Zrika se kikoću,
pokušavaju da se nadmudre sa njom. Odjednom – čuju se koraci. Pojavljuje se
čarobnica Zada, sa ogromnim šeširom i štapićem.)
ZADA (hrapavim glasom):
Aha… evo ga taj ljubičasti dvorac! Uh, cipele moje!
Ima li ovde koga – osim ovih dosadnih leptira oko mog šešira?!
PRAHIJA (zbunjeno, šapće):
Juju, ko je sad pa ova nabudžena gospoja…
(Gura Zriku i Začikala oklagijom, ne
zna kako da reaguje. Začikalo izlazi napred, hrabri se.)
ZAČIKALO (odmerava je):
A ko ste vi, molim lepo?
ZADA (uvređeno):
Ja? Čujete li, ptice?! Ovaj dlakavi smešak me pita ko sam!
(Ptice oko nje zatvrkuću, a jedna
bela golubica sleti na njen šešir. Zada je mlatne rukama da je otera. Golubica
uzleti – ali pre nego što odleti, pusti „osvetu“ baš na obod šešira. Izmet
sklizne pravo na čarobni štapić!)
ZADA (besno):
Pih! Kako se usuđuješ, bedna ptico!
Zira, zara, zira…nek vas nosi vir!
(Vetar naglo dune, svi se hvataju za
kapiju, kosa i odeća lete na sve strane. Golubica nestaje! Zada uspravlja
šešir, zlokobno.)
ZADA:
Sad znate ko sam. Ja sam čarobnica Zada, o kojoj celo kraljevstvo bruji!
PRAHIJA (zamuckuje):
Vi… vi… vi ste… ta… čarobnica…
ZADA (oštrim tonom):
Otvaraj kapiju odmah, ili ću je pretvoriti u ašov!
ZAČIKALO (pobunjeno):
Mi smo ti koji riljamo dvorski vrt! Ne ti Prahija!
ZADA (besno diže štap):
Otvarajte kad kažem! Zira, zara, zizi zir…
ZRKA (uplašeno, pokušava da je
zaustavi):
Sačekaj, sačekaj!
(Ali u tom trenutku brava popušta –
Zada se ušunja vojničkim korakom unutra. Za dlaku ne zgazi čarobnu Lepezu, koja
oživi i zatreperi krilcima.)
LEPEZA (tanušnim glasićem, pevuši):
Sazdane od snova mašte čudotvorca,
protežu se zidine ljubičastog dvorca.
U kom se u ljubav verovalo više,
čuvano k’o blago – a sad malo tiše…
Odvajkada tu se rađale prunceze.
U atrijinij ruci ja nisam bez veze.
(Zada zastane, zbunjena. Gleda u
Lepezu, ali se brzo priberi i uđe unutra. Prahija panično trči sporednim putem,
a Zrika i Začikalo se provlače kroz prozor – pravo u salon.)
SCENA
4 – U DVORCU
(U salonu sedi princeza Atrija,
gleda se u starinsko ogledalce. U tom trenutku, Zrika i Začikalo se sapletu i
kotrljaju po podu. Atrija se trgne. U istom času – Zada upada, zadihana i
ljuta.)
ATRIJA (prestravljeno, pušta
ogledalce):
Ah! Ko je pustio ovog nakinđurenog malera u dvorac?!
(Ogledalce pada i razbija se u
paramparčad. Zrika i Začikalo skaču u strahu.)
ZAČIKALO (pravda se):
Mi… mi nismo, cenjena princezo!
ZADA (ironično):
Ha-ha-ha! CENJENA princeza! E, to je ona – uobražena Atrija!
ATRIJA (ljutito, uvija loknu):
Ko ste vi, molim lepo, da upadate u naš dvor?!
Ko je pustio ovu sarkastičnu lajavicu?!
(U tom trenutku iz kuhinje se
pojavljuje Prahija, zadihana, s keceljom, drži zagorelu pitu.)
PRAHIJA (očajna):
Ni ja, ni ja, kunem vam se, cenjena princezo!
Teško meni… zagorela pita od borovnice!
Kraljica Likana će me izbaciti na ulicu!
(Prahija jeca, Atrija i Zada stoje
oči u oči – prvi put se suočavaju.)
SCENA
5 – LEPEZA PROGOVARA
(Lepeza poskakuje kao žabica na
prozoru, dok u vrtu cvetaju ljubičaste perunike i devojačka loza. Oblaci se
nadnose, privučeni treskom princezinog ogledala. Sunce i dalje gospodski
posmatra scenu, ali jedan zlatni zrak obasja Lepezu – i Čarobnicu Zadu.)
LEPEZA (pevajući, u stihu):
Iz susednog dvorca nama žalbe stižu,
zbog princeze Atrije zidine se dižu!
Zavila je prinčeve, opila im srca,
a njezina zajedljivost I nadalje vrca…
ATRIJA (besno, upire prstom ka
vratima):
Ma kakve žalbe, kakvi bakrači?!
O čemu ova spodoba Zada priča?!
Izlazite odmah – da ne zovem oca!
ZADA (tvrdoglavo, u stihu):
Puštah ja da šizi ta kraljevska klapa,
pa i da se late mog čarobnog štapa!
Ali čudo nije za svačiju ruku –
evo sad uz vino prizivaju bruku!
(Začikalo i Zrika se kikoću i
dobacuju jedno drugome.)
ZAČIKALO (šapatom Zriki):
Ma ne, ona to nas mazi… kao da priča uspavanku!
ZRKA (mrdajući brkove):
Šanto šantavi! Koliko ti treba da skapiraš smicalicu?!
(Nastaje zbrka; Atrija se nadmeće sa
Zadinim rečima. Zada koristi metež da nastavi svoje optužbe.)
ZADA (strogo):
Ostale princeze – pa i one u godinama –
postale su zavidne Atrijinoj lepoti i zavodljivosti!
Govori se da je na neprirodan način,
uz pomoć čarolija svoje čarobne Lepeze,
osvojila sve prinčeve iz okolnih dvoraca!
ZAČIKALO (hrabro):
Mnogi prinčevi su hteli ruku princeze Atrije,
ali ih je ona oduvala – kao ti onu belu golubicu malopre!
ZRKA (dodaje, uz trzaj brkova):
Princeza Atrija je probirljiva – i ima pravo da bira svog princa!
Ima pravo i da se pravi važna, šta koga briga!
PRAHIJA (digne oklagiju, složi se):
Tačno!
ZAČIKALO (pridruži se,
zadirkivački):
Ako smeta tim princezama – nek i one probaju da budu važne!
(Atrija diže glavu, pući usne,
uobraženo se nasmeje.)
ATRIJA (samouvereno):
Ne njima je najlakše da optuže moju slatku Lepezicu!
Ako ste zbog toga tu, čarobnice…
Kako rekoste da se zovete, Za, za….?
ZADA:
Čarobnica Zada.
ATRIJA (otresito, diže ruke visoko):
Čarobnice Zado! Razglasite večeras na sva zvona i bubnjeve –
da ću se praviti još više važna!
Izludiću sve prinčeve – širom sveta!
Dok ne pronađem onog pravog,
u ravni mog srca i moje glave!
I još nešto – ovu čarobnu Lepezu ne ispuštam iz ruke 24 časa!
A sada – napustite ovaj dvor!
SCENA
6 – ZADINA LJUTNJA
(Zada se snebiva, želi da upotrebi
čaroliju, ali je Atrijina smelost zbunjuje. U tom trenutku – Zrika i Začikalo
se penju na odžak i padaju u salon, crni od čađi. Počinju da glume miša i miču
oko Zade, zadirkujući je.)
ZAČIKALO (imitira miša, cijuče):
Ja sam vam komišić, svuda rupu zađem,
šta ko jedničak, u zadnji šlafrog zađem!
ZRKA (dobacuje, maše repom):
Koliko si šašav,uveren sam pravo!
I na mom si repu do maločas spavaš!
Začikalo:
Zabrani mi, Zriko, da ludosti pravim,
makar tvoje šape morao da slavim!
(Zada besni, kosa joj se podiže kao
ježeve bodlje, šešir se okreće iznad glave, prašina i promaja kruže po salonu.
Atrija zadovoljno stoji, maše Lepezom. Scena se završava metežom i smehom.)
SCENA
7 – LUDORIJE DVORSKE IGRE
(Začikalo i Zrika se i dalje kikoću.
Atrija se smeje, dok dvor odzvanja njihovim ludorijama. U tom trenutku — ulazi
Dvorska luda Klepetalo, ali se sapliće o čarobne cipele i pada svom dužinom po
podu.)
KLEPETALO (zajauče):
Ajoj! Šta me snađe?!
(Podiže se, pipka nos, pravi
grimasu, pa se obraća Začikalu i Zriki.)
KLEPETALO (zadihano):
Šta se ovde događa, kakva je to ujdurma?!
Šta će ova Zada ovde, ko je šalje?!
ATRIJA (prekoravajuće):
To bih ja trebala tebe da pitam, Klepo!
Danas si zatajio!
Evo, vidiš — nepozvana je upala u naš dvor!
(Pokazuje na Zadu, koja se oštrije
uspravlja i maše štapićem.)
ZADA (posprdno):
Istina je… donekle
A odnekle laž!U tome je čarolija u tome je draž.
A ti, Klepni, tim klempavim ušima — razaznaj stvar!
KLEPETALO (zapreti cipelom):
Prevejna lija prešla me je usput…lija
dolijala,
Klepnuću ja! Ali ne ušima — već ovom cipelom!
Svaku napast koja se približi našoj princezi Atriji!
(Uhvati čarobne cipele koje ga
podignu u vis i počnu nositi po dvorani. Praši ga po zidovima i provlači ispod
lustera. Klepetalo vrišti, dok se svi kikoću.)
KLEPETALO (u panici):
Prahija! Sestro! Pomagaj!
(Iz kuhinje istrčava Prahija, smeje
se.)
PRAHIJA (zadirkivački):
Sad sam ti sestra, a?
Drži se, Klepo, još pola sata —
te cipele su navijene do poslednje prašinke u dvoru!
(Klepetalo se vrti, cvili. Svi
ostali ga gledaju u čudu i smehu. Zada koristi metež i diže štapić.)
ZADA (zlokobno, u stihu):
Zira, zara, zir — odmara li zir!
Za pokušaj zreli čarobnog mi štapa,
ha-ha, jaka ste mi vi kraljevska klapa!
Takvih huligana puna mi je kapa!
ATRIjA (hrabro, u stihu):
Sa tim tvojim kezom smešna si mi, Zado!
Zamah tvoga štapa iščekujem rado!
U tom jeste tajna čarolije moje:
Sva slomljena srca morada se spoje
Srca nisu lutke da si njima igraš,
više ne smeš tuđe prinčeve da diraš!
SCENA
8 – RAZDRAGANA ZBRKA
(Začikalo i Zrika se posvađaju na
ivici šale, pa opet ujedine u šegu. Atrija se smeška, Lepeza treperi. Zada i
dalje sprema čaroliju. U međuvremenu, Začikalo imitira njen pokret, glumata kao
majmunski čarobnjak.)
ZAČIKALO (imitira Zadu):
Zira, zara, zir! Ja sam čarobnica!
Ha-ha, Zriko vidi , vidi joj ruke!
Ah što nisma malo otmenijih šapa
Dvorska luda Klepetalo se saplete se o Prahijine ogromne cipele i pobode nos o pod. Podiže se uz jauke, pipkajući svoje lice. Videvši da niko ne reaguje, zastaje ukopan Zadininim prisustvom, ali se brzo okuraži i priključi šašavim njuškama.
Klepetalo:
Kliberi se Zrika
ko od buva drapa,
koji džek bi bio
otmenijih šapa.
Zrika:
U našem je dvoru
uvek drugo stanje,
stigneli te Klepa
zažalićeš krajnje.
Povuci se, Zado,
još dok ti je glave,
dok te tako moćnom
čarolije prave.
Ali Zada ne ferma savete ni poglede mrske, već se još više roguši, mašući svojim štapom.
Zada:
Za pokus ste zreli,
čarobnog mi štapa!
Ahaha,
jaka ste mi vi
kraljevska klapa.
Takvih huligana
puna mi je kapa.
Začikalo:
Jesmo, jesmo, jesmo,
nego šta, nego šta!
Ahahaha,
uta, uta, utata,
ovde, kako vidim,
igraćemo rata.
Zada se ne obazire na Začikala i njihov pripravni, naoružani stav, već priprema svoje rekvizite za čaroliju.
Zada:
Princeze nam pate,
ucveljene drame,
zbog Atrije prinčevi
izmiču im rame!
Ta njena lepota
osvaja i mami!
Nastavi li s igrom,
svi ostaće sami.
Za pokus ste zreli,
čarobnog mi štapa!
Začikalo:
Šta ako zatajiš,
zafali ti moći?
Mogu nam još kakve
ludorije doći.
Smišljotine naše
vrcaju u trenu!
Čak i našu Atriju
s uma
umeju da skrenu!
Klepetalo šapuće Zriki na uvo…
Klepetalo:
Gle, gle Atriju,
lukavo se smeši,
ignoriše Zadu,
neki čvorić dreši.
Zrika:
Ihihih…
Onaj… čvorić:
„Kako da joj podvali,
a da je ne provali.“
Majmun Začikalo prevrće po ćošku kutiju sa igračkama, tražeći ratnu uniformu i pušku sa ćorcima, i na sav glas proziva Zadinu zadnju nameru. Klepetalu daje pljosnatu motku kojom Prahija podupire veš.
Začikalo:
Ma, ko je ova Zada?
Umišljena čarobnica
ko napukla lubenica,
sama šaka jada.
Sama šaka jada,
videćemo kog će pre
da dohvati Džada.
Začikalo i Klepetalo, naoružani, jurišaju na Zadu, a mačak Zrika se ispeo na sto i preteći mlati repom, držeći im stranu.
Atrija:
Začikalo, stani,
ne blebeći, jado,
kome pravo glasa
ja princeza dado’.
I ostala banda
pod konac da stane,
moja visost ne pada
na te, te, te niske grane.
Sva trojica, naoružani do zuba, staju po Atrijinoj zapovesti pod konac, nadomak Zade, rugajući joj se krišom da ne primeti Atrija. Čim ih osmotre njenim prekim pogledom, navlače na lice krotkost i poslušnost.
Zada se najstrašnije beči na njih, nastavljajući da se prepucava sa Atrijom.
Atrija:
Sa tim tvojim kezom
smešna si mi, Zado,
zamah tvoga štapa
iščekujem rado.
(Publika se smeje, Atrija se okreće ka Prahiji.)
ATRIA:
Prahija! Znaš li gde je četka Greba?!
u
Majmun Začikalo i mačak Zrika, dva radoznala i prevejano lukava stvora, ometaju je u nameri svojim doskočicama.
Začikalo:
Ja sam vam ko mišić,
svuda rupu nađem,
šta ako jado jedan
u Zadin šlafrok zađem?
Zrika:
Koliko si šašav,
uveren sam pravo,
kad si na mom repu
do maločas spavo!
Začikalo:
Zabrani mi, Zriko,
da ludosti pravim,
makar tvoje šape
morao da slavim!
ENGLISH – translation
Atrija and Her Enchanted Fan
A fairy-tale comedy for children
About the conceited Princess Atrija, who chooses her prince with both her heart and her mind. But no one sees it that way – especially the other princesses from neighboring kingdoms, particularly those “of a certain age.” Lonely and in despair, they are very jealous of her magical fan and her allure. All the princes are in love with Atrija. Misadventures follow with her little troupe: the cat Zrika, the monkey Začikalo, Kezić Mlatko, Klepetalo, and the maid Prahija, along with an unexpected guest – the sorceress Zada, who comes to the court to warn her with magic not to play with other people’s hearts as if they were dolls.
Atrija’s Golden Fan guards her happiness and stays by her side to keep her from faltering.
In the midst of this lively turmoil, Prince Narion of Rca arrives from the south, a man who had noticed her long ago during one of his journeys. Atrija instantly recognizes the love she had always dreamed of, but pretends to be aloof to “throw him off the trail” to her selective heart. Before long, she lowers her guard, and their love is crowned with a magnificent royal wedding. The Golden Fan remains loyal to her to the very end.
Scene One – First Image
Enchanting Fan:
Built from dreams,
from a miracle-maker’s mind,
the walls stretch high
around an ancient castle.
Here, love was treasured
more than gold,
guarded like a jewel —
but now, hush, behold.
For ages, princesses
were born in this place,
what secret will
the fan now embrace?
The sorceress Zada bursts into the court, determined to calm Princess Atrija with her magic, for the foolishness she has been causing. The other princesses, even those “of a certain age,” have become terribly jealous of her beauty and her enchanting fan, with which she has charmed all the princes from the neighboring castles. Many princes have sought Atrija’s hand, but she has chosen her own path, making herself seem important, hoping she will one day meet the right one.
She enjoyed the warmth of the court alongside her parents and her inseparable gang, who made her laugh to tears — and sometimes annoyed her with their antics, especially the monkey Začikalo and the cat Zrika. She often chased them with a broom. The one who got in the most trouble was the beastly cat Kezić Mlatko, who would leap onto the kitchen table to secretly snatch delicacies while chasing the royal mice. The maid Prahija served as her outlet for venting whenever her endless daydreaming took over. The court jester Klepetalo reported to them from A to Z all that was happening in the court and beyond, so their ears often rang with all sorts of schemes.
Zada:
From a neighboring castle
complaints reach my ear!
Because of Princess Atrija,
walls are rising here!
She’s bewitched the princes,
set their hearts aflame,
and her biting wit
still plays the same game!
I let that royal gang
go wild in their spree,
even reaching for
my magical key!
But magic is not
for just any hand —
and now with their wine
they invite shame to the land!
The monkey Začikalo and the cat Zrika, two curious and cunning creatures, interrupt her with their quips.
Začikalo:
I’m like a little mouse,
always finding a hole,
what if, poor thing,
I crept into Zada’s robe?
Zrika:
How silly you are,
I swear it’s true,
you were sleeping
on my tail ’til just a moment ago!
Začikalo:
Stop me, Zrika,
from my foolish ways,
even if I must praise
your paws for days!
2. Slika 2 Scena
SRPSKI – Lektorisano
Dvorska luda Klepetalo upada spolja, saplete se o Prahijine ogromne cipele i pobode nos o pod. Podiže se uz jauke, pipkajući svoje lice. Videvši da niko ne reaguje, zastaje ukopan Zadininim prisustvom, ali se brzo okuraži i priključi šašavim njuškama.
Klepetalo:
Kliberi se Zrika
ko od buva drapa,
koji džek bi bio
otmenijih šapa.
Zrika:
U našem je dvoru
uvek drugo stanje,
stigneli te Klepa
zažalićeš krajnje.
Povuci se, Zado,
još dok ti je glave,
dok te tako moćnom
čarolije prave.
Ali Zada ne ferma savete ni poglede mrske, već se još više roguši, mašući svojim štapom.
Zada:
Za pokus ste zreli,
čarobnog mi štapa!
Ahaha,
jaka ste mi vi
kraljevska klapa.
Takvih huligana
puna mi je kapa.
Začikalo:
Jesmo, jesmo, jesmo,
nego šta, nego šta!
Ahahaha,
uta, uta, utata,
ovde, kako vidim,
igraćemo rata.
Zada se ne obazire na Začikala i njihov pripravni, naoružani stav, već priprema svoje rekvizite za čaroliju.
Zada:
Princeze nam pate,
ucveljene drame,
zbog Atrije prinčevi
izmiču im rame!
Ta njena lepota
osvaja i mami!
Nastavi li s igrom,
svi ostaće sami.
Za pokus ste zreli,
čarobnog mi štapa!
Začikalo:
Šta ako zatajiš,
zafali ti moći?
Mogu nam još kakve
ludorije doći.
Smišljotine naše
vrcaju u trenu!
Čak i našu Atriju
s uma
umeju da skrenu!
Klepetalo šapuće Zriki na uvo…
Klepetalo:
Gle, gle Atriju,
lukavo se smeši,
ignoriše Zadu,
neki čvorić dreši.
Zrika:
Ihihih…
Onaj… čvorić:
„Kako da joj podvali,
a da je ne provali.“
Majmun Začikalo prevrće po ćošku kutiju sa igračkama, tražeći ratnu uniformu i pušku sa ćorcima, i na sav glas proziva Zadinu zadnju nameru. Klepetalu daje pljosnatu motku kojom Prahija podupire veš.
Začikalo:
Ma, ko je ova Zada?
Umišljena čarobnica
ko napukla lubenica,
sama šaka jada.
Sama šaka jada,
videćemo kog će pre
da dohvati Džada.
Začikalo i Klepetalo, naoružani, jurišaju na Zadu, a mačak Zrika se ispeo na sto i preteći mlati repom, držeći im stranu.
Atrija:
Začikalo, stani,
ne blebeći, jado,
kome pravo glasa
ja princeza dado’.
I ostala banda
pod konac da stane,
moja visost ne pada
na te, te, te niske grane.
Sva trojica, naoružani do zuba, staju po Atrijinoj zapovesti pod konac, nadomak Zade, rugajući joj se krišom da ne primeti Atrija. Čim ih osmotre njenim prekim pogledom, navlače na lice krotkost i poslušnost.
Zada se najstrašnije beči na njih, nastavljajući da se prepucava sa Atrijom.
Atrija:
Sa tim tvojim kezom
smešna si mi, Zado,
zamah tvoga štapa
iščekujem rado.
ENGLISH – Translation
The court jester Klepetalo rushes in from outside, trips over Prahija’s enormous shoes, and slams his nose into the floor. He gets up with groans, feeling his face. Seeing no one react, he freezes at Zada’s presence, but quickly gathers courage and joins the band of goofy faces.
Klepetalo:
Zrika’s chuckling
like fleas are biting,
what kind of Jack would be
of more refined paws?
Zrika:
In our court
things are always changing,
if Klepa gets you,
you’ll regret it greatly.
Back off, Zada,
while you still have your head,
while magic still
makes you so mighty.
But Zada ignores the advice and hostile looks, only bristling more, waving her staff.
Zada:
You’re ripe for testing,
by my magic staff!
Ahaha,
what a fine
royal crew you are.
I’ve had enough
of such hooligans!
Začikalo:
Yes, yes, yes,
of course, of course!
Ahahaha,
uta, uta, utata,
from what I can see,
we’re going to play war!
Zada ignores Začikalo and their ready, armed stance, and begins preparing her props for the spell.
Zada:
Our princesses suffer,
tragic and heartbroken,
because of Atrija, princes
turn their shoulders away!
Her beauty
enchants and lures!
If she keeps playing,
all will end up alone.
You’re ripe for testing,
by my magic staff!
Začikalo:
What if you fail,
and run out of power?
We might get into
even more mischief.
Our schemes
spark in a flash!
Even our Atrija
can be
driven out of her mind!
Klepetalo whispers in Zrika’s ear…
Klepetalo:
Look, look at Atrija,
smiling slyly,
ignoring Zada,
untying some knot.
Zrika:
Heheheh…
That… knot:
“How to trick her,
without her catching on.”
The monkey Začikalo rummages through a toy box in the corner, searching for a soldier’s uniform and a rifle with blanks, loudly mocking Zada’s latest intention. He hands Klepetalo a flat stick that Prahija uses to prop up the laundry.
Začikalo:
Who is this Zada, anyway?
A conceited sorceress,
like a cracked watermelon,
just a handful of nothing.
A handful of nothing—
we’ll see who she
strikes first.
Začikalo and Klepetalo, armed, charge at Zada, while the cat Zrika climbs onto the table, threateningly swishing his tail in support.
Atrija:
Začikalo, stop,
don’t babble, you fool,
to whom I, the princess,
grant the right to speak.
And the rest of the gang
stand at attention,
my highness does not stoop
to such lowly tricks.
All three, armed to the teeth, stand at attention by Atrija’s command, close to Zada, mocking her behind her back so Atrija doesn’t notice. As soon as she casts them a stern look, they put on faces of meekness and obedience.
Zada glares at them fiercely, continuing her verbal sparring with Atrija.
Atrija:
With that silly grin of yours,
you’re funny to me, Zada,
I eagerly await
the swing of your staff.🌙✨
Нема коментара:
Постави коментар