„Bakina odmena – Unuka Juca“
Poranila mala Juca pre žarkoga sunca,
u stopu je prati Švrća, njen maleni kuca.
Treba stoku namiriti, odmeniti baku –
polomila nogu stara, sad ide na štaku.
Baka Jula lakog sna s prozora je gleda,
na suncu se preliva njena kosa seda.
I vinjaga otežala, dozrelo i grožđe,
odmena joj dobro dođe dok je noga prođe.
i ne mari što je neko alavije kljuca.
Ogladneli prasići pomijice hlapću,
a papcima srećni po barici šljapću.
brza, čila i okretna, bistra oka dva.
I u ambar ispelo se to maleno žgepče,
u koficu kruni žito da nahrani ždrepče.
Ali zalud noga bolna, huče u svoj dlan...
kad joj mnoštvo životinja, kao i njoj, priđe.
Koke, guske sjatile se oko male Juce,
a pute joj krči lavež njene verne kuce.
Mama patka stazom gega, na pačiće gače,
jedno crno, izrod pravi, vileni i skače.
kako kojoj čanak pruži, očas se isprazni.
Na koficu svoju seda, pa ih toplo mazi,
Kad god treba, od sada, će Juca da vas pazi.
Нема коментара:
Постави коментар